Savršena trogodišnja veza se preko noći, zbog preljuba pretvorila u odnos pun nepovjerenja i straha. I dok je za muškarca to bila samo avantura, partnerica ne zna može li oprostiti. Nikolina ne zagovara oprost, razumije muški nagon i drži fige da je ovaj put naučena pokoja lekcija
Već tri mjeseca moj dečko radi na moru. U ta tri mjeseca imali smo mi i svađice i prepirke, no sve u granicama normale čak sam ga i jednom posjetila dolje iznenadivši ga. Sve je bilo divno, falimo si, porukice, web kamera... No dogodilo se jedne večeri da je tijekom izlaska otišao predaleko s curom koja je samo željela seks. Nije mi htio priznati, no ona mi je rekla sve, na kraju kada sam ga dovela u kut i sam je priznao. Kao izgovor što mi nije odmah priznao naveo je da mu puno značim, da sam jedina koju voli, da mu nikad nije stalo do nekoga kao do mene. Prekinula sam s njim, no on ne odustaje, nikako! Nikada mi se ovo nije dogodilo i ne znam da li da mu oprostim? Znam jedino da sam izgubila povjerenje u njega i pitam se hoće li se ikada vratiti to povjerenje. U vezi smo tri godine i to savršenoj vezi! Da mu oprostim?
Hoće li se ikada vratiti to izgubljeno povjerenje?
Hmmmm.... Pa sad, razmišljajući o tvom problemu, naišla sam na problem u sebi samoj. Naime, bilo koji odgovor koji se kosi s onim kako ja razmišljam, i kako sam ja riješila sličnu situaciju, bio bi neuvjerljiv, ali opet... Niti su sve situacije identične, niti smo mi isti, niti imamo ista stajališta kada je ljubav u pitanju.
>> Što odabrati: Ljubav i sigurnost ili urnebesni seks?
Ja priznajem. Ja sam sebi najveći problem.
Ponosna, prkosna, tvrdih, zabetoniranih stajališta, ona koja voli i vjeruje do beskraja, odana do posljednjega i koja ne prašta greške koje ne bi oprostila niti sebi samoj. Neću reći da nisam griješila, nikada. Jesam. Ali tada sam, na podsvjesnoj razini, znala da to radim da bi bila i uhvaćena, možda zbog nespremnosti da pogledam istini u oči, da sakupim dovoljnu količinu hrabrosti, i kažem otvoreno da želim kraj. Ili sam ovako maknula tu obavezu sa sebe, praveći se da je neka viša sila utjecala na nas.
Tebe ne poznajem, kao niti mladića s kojim si, kako ti kažeš, tri godine u prekrasnoj vezi. Znaš, opet ću krenuti od onoga da nisu svi ljudi isti. Neki zaista zastrane bez ikakvog osjećaja da su učinili nešto loše, bez ikakvog kajanja i propitivanja dan poslije.
Neki izmijene svoje tjelesne tekućine s apsolutno nepoznatom osobom s istom lakoćom s kojom bi i popili jutarnju kavu. I s istom dozom kajanja. Tj, ukoliko je bila previše zaslađena, onda se obvežu da će pojačati trening. U prijevodu - dostave ženi buket cvijeća, ili je povedu na večeru.
No, nekima se takva stvar dogodi u nekom nepromišljenom trenutku, u kojem je zdrav razum napustio tijelo zamijenivši ga totalnim ludilom i pomanjkanjem kriterija. Tko zna koji je uzrok tome mogao biti?
Čaša, dvije previše? Trenutačna nesigurnost i preispitivanje? Strah od budućnosti samo s jednom osobom? Potvrđivanje muškosti?
Ja - da se razumijemo - ne zagovaram oprost. Ja ga ne bih niti dala, ali to i ne znači da se ne bih pokajala zbog te odluke. Izrazit sam protivnik teorije u kojoj su muškarci nesretni zatočenici svog podivljalog erosa, gubitnici u bitci sa svojim spolnim žlijezdama. Ili one evolucijske da oni, kao rasplodne, rasne jedinke moraju sijati svoje sjeme posvuda, jer im tako biologija nalaže. To drži vodu, u potpunosti se slažem, ako pripadate nekoj vrsti čiji opstanak zavisi od brojnosti potomstva, jer će, u protivnom, cijeli vaš okot biti proždrijet na putu od gnijezda do prve bare.
Ali, majčicu mu vidim, ne dičimo li se mi titulom superiorne rase, nadrase koju krasi zdravo rasuđivanje i mozak koji upravlja našim instinktima i djelima?? Iako, niti taj argument mi nije na mjestu, sjetimo li se samo ponosa Štajerske, Austrijskog Hrasta, nekadašnjeg bodybuildera, a pod zadnje guvernera koji se priženio u Kennedy familiju. Kako se ono kaže, očito možeš istjerati primitivca iz Thala, ali primitivizam iz čovjeka nikada, pa sada tako cijenjenom guverneru žuti tisak naveliko zbraja djecu s bedinericama, dadiljama, poslugom i inim najamnim radnicama u njegovu kućanstvu.
Ili, nesretnog čelnika krovne svjetske monetarne organizacije koji je morao odstupiti s položaja zbog nemogućnosti da drži svoje genitalije u gaćama kada su u blizini crne sobarice koje s njime ne žele imati odnos.
Ili, najuspješnijeg svjetskog golfera s osobitim fetišem na glumice čiji uraci nikada neće biti na spisku nominiranih za nagradu filmske Akademije.
Ili, prodavača motocikala, koji je nekim čudom oženio jednu Oskarovku (sirota žena, vjerojatno je nitko drugi nije imao muda pitati to isto pitanje), koji je toliko volio slikovnice, da je volio čitati i u krevetu. S tijela permanentno oslikanih žena. Pa je jednu takvu i oženio. Da ne nabrajam, takvih ima još.
Što s time želim reći?
Nema isprike za neodgovorno ponašanje. Ne osuđujem ničiji promiskuitet, ako to nekoga veseli, pod uvjetom da nikoga ne povrjeđuješ i ne izvrgavaš općem ruglu, i u slučaju da si u paru, da to radiš u dogovoru s partnerom. Naravno, ako se to partneru dopada.
Nagon ili potreba nije isprika za to da svoje bližnje činiš nesretnima. Ali, dopuštam da se takva nepromišljenost može dogoditi jednom, da se krivac pokaje i shvati prijestup, i da to više ne ponavlja. Jer je, kao i pas, kada se popiša na podu pa mu umoče nos u mokraću, nauči lekciju. Ili još bolja varijanta, zato jer shvati da zaista, zaista voli osobu s kojom jest. I ne želi joj to više nikada priuštiti.
Ja se nadam da ste vas dvoje ovaj posljednji slučaj...
Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.
Sve Nikolinine kolumne pročitajte ovdje!
