Često možemo čuti savjete da i u najtežim trenucima treba gledati pozitivnu stranu i nabaciti osmijeh. No hoće li nam to zaista pomoći i može li se sreća, na neki način, programirati?
Tim su se pitanjem bavili brojni znanstvenici i psiholozi te primijetili da taj trik uistinu može dovesti do poboljšanja raspoloženja te zamijeniti tugu radošću.
Naime, kada se aktiviraju mišići lica koji se rastežu kako bi se oformio osmijeh, u mozgu se odmah aktiviraju neurotransmiteri zaduženi za osjećaj sreće, a ta je teorija temeljena na činjenici da simulacija emocije uistinu može prouzročiti emociju.
Andrew Newberg, poznati neuroznanstvenik, ustvrdio je kako je osmijeh simbol uz koji se veže najveći mogući sadržaj emocije. To je povezao i sa stanovnicima Papue Nove Gvineje koji ni na koji način nisu u doticaju sa zapadnim društvom, a koji svejedno znaju što predstavlja osmijeh i koliko je važan za naše bolje raspoloženje.
Osim toga, istraživanja su pokazala da se fetus u maternici također smješka, a novorođena beba nastavlja s time. Štoviše, kako rastu, djeca se osmjehnu u prosjeku stotinu puta dnevno, dok je kod odraslih to svedeno na dvadeset do najviše četrdeset smiješaka, odnosno facijalnih ekspresija koje nisu nužno rezultat istinske sreće.
Djeca se u prosjeku osmjehnu stotinu puta dnevno, a kod odraslih to može biti i manje od dvadeset puta.
I upravo nam naša sposobnost „lažiranja“ osmijeha daje do znanja kada se netko uistinu iskreno smije, a kada ne. Kada ne bismo imali tu sposobnost, teže bismo se i povezali s drugima putem te emocije.
Znanstvenici su istraživali kako možemo prepoznati je li riječ o lažnom ili pravom osmijehu, a otkriće se krije u mišićima lica. Naime, kada je osmijeh iskren, aktiviraju se potpuno drugi mišići nego kada je on „lažan“. Tada su aktivni ekstraokularni mišići oko očnih duplji, a upravo je to razlog zašto nam pogled bježi na nečije oči kada se smije, bilo da je riječ o iskrenom osmijehu ili ne.
Naš mozak uspoređuje geometriju lica druge osobe na temelju prethodnog iskustva i socijalne interakcije tijekom godina i tako zaključuje je li riječ o iskrenom osmijehu. U trenutku kada se netko iskreno smije, neuralni signali putuju iz korteksa mozga do moždane kore i aktiviraju mišiće lica. Kada se to dogodi, signali se vraćaju mozgu i daju mu poruku da je osoba sretna. To kreira krug sreće.
I upravo zato čak i namješten osmijeh može pomoći našem raspoloženju. Utječe na razinu kortizola, dopamina, adrenalina i endorfina, koji svi zajedno biokemijski pridonose osjećaju sreće. Ta kemijska mješavina daje povratnu informaciju o osjećaju sreće, što opet stvara krug proizvodnje više spomenutih spojeva.
Čak i kada nam se čini da je pred nama ili iza nas najgori dan u dugo vremena, da nam baš ništa ne ide po planu, možda će nam baš taj mali čin osmijeha vratiti vjeru u bolje sutra, bilo da se nasmiješimo drugoj osobi ili samima sebi u ogledalu.
