Moj zaručnik i ja zajedno smo pet godina. On je ljubav mog života i doslovno ne mogu zamisliti život bez njega i zato mi se okreće želudac od pomisli da ovo moram napraviti. On je posvojen i njegovi roditelji nisu znali mnogo o njegovoj obiteljskoj povijesti bolesti. Prije nekoliko tjedana prvi put je upoznao svog biološkog brata i saznao kako je njihov biološki otac preminuo od Huntingtonove bolesti.
Postoji 50 posto šanse da i moj zaručnik nosi gen za Huntingtonovu bolesti, ali on odbija ići na testiranje. Ne bojim se bolesti, bojim se neznanja. Kada bismo znali hoće li je dobiti, mogli bismo se pripremiti financijski i emocionalno. On kaže kako bi ga pozitivan rezultat zaustavio u namjeri da živi svoj život, ali ja se osjećam suprotno. Kako možemo živjeti u neznanju? Kako mogu donijeti pametnu odluku o tome gdje živjeti, kako rasporediti financije, imati biološku djecu s njim ili ne ako ne smijem znati sve činjenice?
Zato sam odlučila da moram prekinuti zaruke. Poštujem njegovu odluku, ali ne mogu je razumjeti i prihvatiti.
Ne bih ga ostavila zbog pozitivnog testa. Ne bih ga ostavila ni zbog bolesti. Samo želim napraviti plan kako bismo si mogli priuštiti najbolji mogući život i njegu za njega u slučaju da se razboli, a s time bismo morali odmah započeti.
Ne želim i ne trebam 'savršenu' djecu. To nije realistično. Ali moguće je spriječiti to da i ona imaju mogućnost dobivanja ove bolesti. Postoje alternativne opcije, ali i one zahtijevaju više pripreme i planiranja. I ja sam više nego voljna ići na kompletno gensko testiranje.
Da, jedno od nas ili oboje mogli bismo dobiti rak, postati invalidi zbog nesreće ili bi nam se moglo dogoditi još mnogo stvari. I iako sam naučila da da ne možeš imati plan za svaku nepredvidivu stvar koju ti život donese, ovo je rijetka situacija u kojoj imamo priliku pripremiti se.
Sve se zapravo svodi na to da smo nas dvoje nekompatibilni bez obzira na to koliko se volimo. Ja planiram, a on je vrlo opušten. Dosad su se ove naše osobine nadopunjavale, ali sad su nas dovele do slijepe ulice i ne znam možemo li oboje iz ove situacije izaći sretni, zaključila je.
Mišljenja drugih korisnika Reddita očekivano su podijeljena. Mnogi smatraju kako ovo nije dobar razlog za prekid jer ulazak u brak pretpostavlja zajedništvo u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, bez obzira na sve. Bijeg iz veze u ovom trenutku njima je znak kako korisnica zapravo ne voli svog zaručnika tako iskreno kao što misli.
Bilo je i onih koji su stali na njezinu stranu. Ja sam opušten i živim za spontanost, ali čak i ja mislim kako bi u ovom slučaju praktičniji pristup trebao biti prioritet, kazao je jedan Redditor.
Huntingtonova bolest je brutalna za sve, od osobe koja je oboljela od nje do rođaka i prijatelja. Mislim da oboje imate valjane argumente za svoje osjećaje. Daj mu još vremena da razmisli i eventualno promijeni svoje mišljenje. Ne bih čekao godinama, ali još nekoliko mjeseci za razmišljanje bilo bi dobro za oboje, zaključio je drugi.
