Teško je uopće i zamisliti kako uz pandemiju koronavirusa i nedavni potres, u ovo nesigurno vrijeme žive beskućnici u Zagrebu. Srećom, tu su ljudi velikog srca, volonteri koji daju sve od sebe kako bi pomogli beskućnicima i u ovim izuzetno teškim danima. Organizirali su dvije paralelne akcije i u rekordnom roku ljudi su se odazvali.
U bilo kakvoj nevolji ljudima pomognu susjedi i prijatelji, beskućnici najčešće nemaju ni susjede ni prijatelje, imaju jedni druge što ih čini vrlo ugroženom skupinom o kojoj se malo priča. Trenutno beskućnicima u Zagrebu zaista nije lako jer uz pandemiju tu su i potresi, hladnoća i snijeg. Velik problem je taj što ih se ne može nigdje smjestiti jer su prihvatilišta puna (i zatvorena zbog pandemije) i nema prihvata novih.
Znamo da se beskućnici često voze u tramvajima i autobusima kroz noć i dan, no sada niti toga nema, kaže nam volonterka Mateja Zbodulja Petrak.
S jednim od prodavača Uličnih svjetiljki posebno smo se zbližile, a radi se o gospodinu Dragi koji nam se uvukao pod kožu i koji nas je odmah nakon potresa zvao da pita jesmo li dobro
Problem je nastao i s pučkim kuhinjama. Od ponedjeljka pučka kuhinja na Kaptolu ne radi jer su pretrpjeli velika oštećenja u potresu. Pučka kuhinja u Jukićevoj radi, no u prostor smije ući samo po nekoliko ljudi radi virusa što, ističe Mateja, dodatno otežava samu podjelu hrane beskućnicima.
Svi se nadaju da će nadležni pronaći rješenje u ovoj situaciji jer problem koji inače postoji sada je još veći, poručuje Mateja koja je organizirala jednu od dvije paralelne akcije za pomoć beskućnicima u ovim danima. Naime, u skladu sa situacijom u kojoj se svi nalazimo, privremeno je obustavljena prodaja časopisa Ulične svjetiljke na ulici što znači da su i prodavači ostali bez svojih donacija koje su dobivali od prodaje časopisa.
Stoga je Mateja organizirala akciju za pomoć prikupljanja bonova za hranu za prodavače časopisa Ulične svjetiljke koji je sada dostupan u digitalnom izdanju. Časopis se može pročitati, a zauzvrat možete podržati prodavače uplatom na IBAN: HR 6224020061500038922 (primatelj: Franjevački svjetovni red, poziv na broj: 1-13-2020, opis plaćanja: donacija za Ulične svjetiljke) u iznosu cijene časopisa od osam kuna. Iznos uplate nije ograničen, tako da je moguće uplatiti proizvoljni iznos. Na digitalnoj naslovnici časopisa nalazi se kod za lakše ispunjavanje uplate.
Kuma Ines i prijateljica Jasmina pomogle su mi proširiti vijest. Prodavača je ukupno osam i sretni smo što je prikupljeno dovoljno da svatko od njih može dobiti bon za kupnju hrane i ostalih potrepština! Bonove uvijek podijelimo u par navrata kako bi pazili da pomognemo prodavačima kroz neki određeni vremenski period.
Druga akcija je bila organizirana od volonterke Vlatke Bakran Burić s kojom i inače surađujem za časopis Ulične svjetiljke. Ona je u dogovoru s udrugom Savao i Hrvatskom mrežom za beskućnike (HMB) organizirala prikupljanje sredstava za kupnju paketa za oko sto beskućnika. Paketi se sastoje od konzervi hrane, vlažnih maramica, keksa i vode. Plan je da se paketi svaki tjedan dijele u narednih mjesec dana onima najugroženijima. I u ovoj akciji su moji prijatelji i kolege dali svoj doprinos, kaže volonterka.
Beskućnici su najugroženija kategorija društva jer, kao odrasle osobe na ulici, mnogi od njih okreću glavu radi brojnih predrasuda. Ljudi koji žive na ulici nemaju pristup zdravstvenoj skrbi i jako im je teško pridržavati se uputa za postupanje tijekom trenutne epidemije.
Oni će se skloniti negdje kroz dan jer ni njima nije ugodno biti izložen pogledima na ulici te neće ugroziti nikoga. Niti to žele. Problem je sa smještajem i obzirom na hladne dane, trebalo bi ljudima omogućiti mjesto gdje se mogu skloniti te nikako ne dozvoliti da budu gladni, apelira Mateja Zbodulja Petrak.
Na koji način građani mogu pomoći?
Zadnjih dana govori se o stvaranju zaliha za boravak kod kuće. Beskućnici nisu u mogućnosti stvarati zalihe, već će pomoć potražiti u nekoj od pučkih kuhinja koje se unatoč otežanim uvjetima rada i dalje trude osigurati ljudima obrok. Međutim, to je 'samo' hrana, a potrebna je konkretnija pomoć kojom se trebaju baviti nadležne institucije jer beskućnika je sve više. Mi pojedinci, trebali bismo uvijek pogledati oko sebe i pomoći čovjeku koji je u potrebi, poručuje Mateja.
Mislim da smo nakon potresa svi postali svjesniji kako je lako postati beskućnikom
Za one koji žele doprinijeti mogu to:
- kupnjom časopisa Uličnih svjetiljki, informacije se mogu pronaći na Facebook stranici Uličnih svjetiljki
- pozivom na navedene brojeve telefona i pitati što je najpotrebnije:
Hrvatska mreža za beskućnike, telefon: 091/2009-991
Misionarke ljubavi, Jukićeva 24, telefon: 01/4812-452
Udruga Savao, telefon: 098/413-927
Čula sam već one ružne komentare da su beskućnici na teškoće navikli. I činjenica je da jesu, ali to ne znači da ćemo ostaviti ljude da budu gladni i zaboraviti na njih. Mislim da smo nakon potresa svi postali svjesniji kako je lako postati beskućnikom.
Ostajemo doma i tako pazimo jedni na druge ali misli su nam slobodne, dobra volja je tu i zato pomažemo jedni drugima. A jednom kad izađemo van, prvo ćemo se pošteno izgrliti, a onda ćemo nastaviti pomagati i graditi iznova. Ne samo zidove i krovove nego i odnose, da sve bude lijepo i ljepše, poručila je na svom Facebooku volonterka Vlatka Bakran Burić. Mateja, Vlatka i drugi volonteri udružili su snage kako bi pomagali beskućnicima, a svoj, pa i mali doprinos, svatko može dati.
Mateja Zbodulja Petrak volonterka je Uličnih svjetiljki već nekoliko godina skupa sa sestrom Paulom i majkom Anđelkom.
S jednim od prodavača smo se posebno zbližile, a radi se o gospodinu Dragi koji nam se uvukao pod kožu i koji nas je odmah nakon potresa zvao da pita jesmo li dobro, otkriva nam Mateja.
Do sada je organizirala nekoliko akcija skupa s mamom i sestrom za pomoć prodavačima Uličnih svjetiljki i to najčešće u doba Božića i Uskrsa gdje se prikuplja potrebna odjeća, bonovi za hranu i higijenske potrepštine.
No, ništa ne bi bilo moguće bez skupine pojedinaca, mojih prijatelja i kolega koji se uvijek odazovu u velikom broju i nesebično sudjeluju u svakoj akciji. Bez njih ne bi niti bilo uspješne akcije i ovim putem im se svima još jednom zahvaljujem.
Svaka akcija ili volonterstvo daje osjećaj postignuća i zadovoljstva jer znate da ćete time usrećiti i pomoći nekome kome je pomoć potrebna. Ne govorimo tu samo o materijalnoj pomoći, već o pozdravu na ulici, toploj riječi, osmijehu, kaže volonterka Mateja Zbodulja Petrak.
