Često bude i teško, poželite odustati, razočarate se u ljude, sustav, okruženje, a onda se dogode divne stvari.
Galerija
Počnete zbrajati osmijehe onih kojima ste pomogli. Vaše dijete od devet godina kaže vam da u svojoj školi želi organizirati volonterski klub i u jednom danu prikupi na desetke malih volontera koji pomažu čistačicama skupljati lišće po dvorištu ili vidi djedicu koji traži hranu u kontejneru i kaže: 'Ali ti ćeš to riješiti, mama.'
I tada sve ponovno dobije smisao, a vi volju da mijenjate svijet nabolje, priča Sanja Bijonda, jedna od četiriju žena koje stoje iza humanitarne udruge "Portal dobrote".
Danas je "Portal dobrote" njezin posao bez radnog vremena.
Posla ima puno, radno vrijeme ne postoji, razvuku se pozivi i dogovori na cijeli dan, vikend, objašnjava Sanja, a dok priča o tome, u niti jednom trenutku ne odaje dojam da joj je nešto od toga teško.
Ostavlja tek dojam žene koja ima još puno planova i ideja i koja na tom putu ima ono zbog čega je sve moguće.
Podrška obitelji. Imam podršku doma i da nema toga, ne bi išlo, kaže.
IDEJA IZA KOJE STOJE TRI SESTRE I JEDNA PRIJATELJICA
A cijela priča počela je prije gotovo šest godina, kada se u glavama triju sestara iz Kutine rodila ideja iz koje je na kraju nastao spomenuti "Portal dobrote".
Bio je početak 2013. kada su Sanja, Tanja i Josipa Bijonda pomislile kako bi bilo dobro pokrenuti internetski portal na kojem bi se nudila i tražila pomoć.
U srpnju te iste godine naletjele su na priču o "Kavi za poslije" i pomislile kako bi u Hrvatskoj, nažalost, umjesto kave primjereniji bio kruh.
Sve smo više postajale svjesne da se slika zemlje mijenja i da sve veći broj naših sugrađana i ovu osnovnu namirnicu traži u kontejneru, prisjetila se Sanja.
Često bude teško, poželite odustati, a onda se dogode divne stvari.
Misao se vrlo brzo pretvorila u inicijativu "Kruh za poslije".
Ljudi su u pekarama koje su joj se priključile počeli plaćati kruh i ostavljati ga onima kojima je postao luksuz. Priča se, korak po korak, proširila na 500 prodajnih mjesta i prešla granice Hrvatske, pa "živi" u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini.
Nekim neformalnim istraživanjima došle smo do podatka da se na ovaj način podijelilo gotovo 1,5 milijuna kruhova samo u Hrvatskoj, kaže nam Sanja, a njoj i sestrama vrlo brzo nakon početka cijele priče pridružila se i bliska prijateljica Petra Mikić te su zajedno osnovale udrugu "Portal dobrote".
Svaka naša priča, od ideje do realizacije, odvija se poprilično brzo jer i potrebe su takve. Svi naši kapaciteti usmjereni su vraćanju dostojanstva našim sugrađanima, pravima djece i edukaciji javnosti o potrebi smanjivanja bacanja hrane te povećanju broja donatora i donacija.
Iako među nama nema odvjetnika, prateći pozitivne prakse iz okruženja, želimo mijenjati i zakonske okvire koji se tiču poboljšanju života u Hrvatskoj.
Ukidajući PDV na doniranu hranu, nažalost, broj donatora nije se povećao. Apeliramo na odgovorne da kroz porezne olakšice potaknu velike donatore na veći broj donacija, priča Sanja o aktivnostima "Portala dobrote".
Svakim projektom, kaže, nastoje obuhvatiti što veći broj korisnika, a često dobivaju pozive za pomoć. Javljaju im se škole, centri za socijalnu skrb, humanitarne organizacije, ali i "obični" ljudi, pa se tijekom pet godina djelovanja nakupilo priča i projekata.
"DA NITI JEDNO DIJETE U HRVATSKOJ NE BUDE GLADNO"
Akcija koju uvijek i rado izdvajaju kao najvažniju, kao onu na koju su najponosnije jest ona "Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno".
Bila je 2014. godina, a novine su punili tekstovi o djeci koja jedna drugoj kradu obroke u školi. Njih četiri, i same majke, priča je potresla i nisu htjele da sve ostane na tome, a i inat je odradio svoje.
Stvarno je u tom trenutku službeni stav bio da nema gladne djece, da su djeca pretila jer se loše hrane... Onda je bio neki podatak Crvenog križa o nekih 3000 djece i kad smo vidjele prve natpise da djeca kradu obroke jedni drugima, zainatile smo se i počele smo zvati najsiromašnije općine u Hrvatskoj.
Ravnatelji su nam potvrdili da gotovo trećina djece po školama koje imaju organiziranu prehranu ne jede jer im roditelji nisu u mogućnosti platiti obrok.
Jedan dan prijateljica i ja išle smo u gradski ured, ona je imala trbuh do zuba i išle smo po nešto deseto, a na kraju sam ja ženu u uredu ispitivala što nam treba za pokretanje akcije. Uzele smo formulare i kad smo izašle van, ja sam pitala: 'Jesmo mi to u akciji?' I tako je sve počelo, prisjetila se Sanja.
Iako život obično funkcionira tako da pročitamo nešto grozno, šokiramo se, a onda vrlo brzo na to zaboravimo jer – takav je život. Sanja, njezine sestre i prijateljica pokazale su da može i drugačije. I bolje.
Zbog djece sam poželjela mijenjati zajednicu u kojoj živim na bolje.
Počele su se javljati na različite adrese, slati mailove... Trebalo im je nekoliko dana da organiziraju humanitarnu akciju. Dobile su podršku medija i javnosti i u nekoliko mjeseci skupile su pola milijuna kuna privatnih donacija.
Svašta smo radile i uspjele smo pokriti tisuću djece za jednu školsku godinu. Bilo nam je važno da ako za neko dijete plaćamo, da to bude do kraja godine. Na kraju je i Vlada priznala da problem postoji i danas oko 26 tisuća djece ima besplatan obrok svake godine, priča Sanja.
Na pitanje kakav je osjećaj biti osoba koja je to postigla, brzo, iskreno i s osmijehom odgovara: Jako dobar, a onda još brže dodaje – ali nismo gotovi.
I tada su četiri žene iza "Portala dobrote" bile zadovoljne raspletom situacije, ali daleko od toga da je za njih priča završila.
Naša borba za osnovno dječje pravo, pravo na obrok, tu ne staje jer gotovo polovica osnovnih škola nema organiziranu prehranu, pa niti jedno dijete ne jede u takvim školama. Ta nam činjenica uskraćuje podatak koliko još djece u potrebi dan u školi provede gladno, kaže Sanja i napominje kako je mnogoj djeci u siromašnijim sredinama topli obrok u školi često i jedini topli obrok u danu.
A tu su onda i srednjoškolci, koje je čak i zakon "zaboravio" kada su u pitanju obroci.
Zbog njih su 2017. godine u suradnji s Lidlom pokrenule akciju u sklopu koje su skupile sredstva za obroke djeci u 10 srednjih škola uz nadu da će i ovaj put odgovorne potaknuti na rješavanje problema.
Jer djeca su 20 posto populacije, ali 100 posto budućnosti, zaključuje Sanja.
"AKO IMAŠ JAKNU VIŠE, OSTAVI"
A priča o još jednoj uspješnoj akciji iz 2017. godine jedna je od onih koje dokazuju da se sve događa s razlogom.
Naime, prisjeća se Sanja, početkom siječnja 2017. Hrvatsku su "okovali" minusi, a udruge koje pomažu beskućnicima započele su s apelima za dekama i toplim odjevnim predmetima.
Nekako u isto vrijeme vidjele smo sliku iz Amerike s jaknama "na štenderu" na kojoj je pisalo: "Ako imaš jaknu viška, ostavi, ako ti treba, uzmi".
Trebalo nam je točno dva dana da se organiziramo u Zagrebu: gdje, kako, kome - i uputimo poziv javnosti. Ono što je uslijedilo zapanjilo je i nas same. Odaziv je bio ogroman.
Apsolutno svi mediji popratili su priču, a posljedično tome uključili su se gotovo svi gradovi u Hrvatskoj i organizirali svoje "Jakne za drugoga".
Priča se opet proširila izvan granica RH te krenula u zemlje u okruženju. Samo u Zagrebu prikupili smo oko 2000 jakni i isto toliko građana bez doma ili onih koji žive u domovima bez grijanja obukli.
Ta nas je akcija najviše rasplakala jer smo bile u direktnom kontaktu sa svim tužnim pričama onih koji su se našli u nezavidnom položaju, ali i najviše razveselila jer nam je pokazala koliko veliko srce imaju ljudi na ovim prostorima, priča Sanja.
"Portal dobrote" tu nije stao.
Portal dobrote organizirao je akcije koje su se proširile izvan granica Hrvatske.
"NAHRANIMO HRVATSKU"
Mi se ne zanosimo dugo. Sve te stvari jesu super i vau, ali..., kaže Sanja koja, čini se, uvijek na umu ima onu da – nije gotovo.
Planova je i danas puno. Neki završe u ladicama za neka kasnija, bolja, vremena, drugi se provode već sada i ne ovise o rapoloženjima, blagdanima... nego o potrebama i problemima onih zbog kojih su tu.
Volje ne nedostaje, a u tijeku je i rad na projektu "Nahranimo Hrvatsku".
Cilj mu je putem mobilne aplikacije umrežiti što veći broj humanitarnih organizacija i povezati ih s donatorima.
Aplikacija će pokazati svakome od nas kako nema male donacije jer i jedan jogurt je velika donacija ako nije završio u smeću već u košarici našeg siromašnog susjeda, kaže Sanja koja zajedno sa svojim sestrama i prijateljicom posljednjih godina promijenila mnoge živote, a "Portal dobrote" je mijenjao nju.
Prvi puta sam se jako promijenila onoga trenutka kada sam postala majka jer su neka mala bića postala cijeli moj svemir. A onda sam, upravo zbog njih, poželjela mijenjati zajednicu u kojoj živim na bolje. I da, promijenilo me, učinilo me osobom koja cijeni u ljudima, ne materijalno, već dobrotu i hrabrost, zaključuje Sanja.
