Osnovna definicija e-učenja kaže kako je to korištenje multimedije i interneta u svrhu poboljšanja kvalitete učenja - omogućavanjem pristupa udaljenim izvorima i uslugama te omogućavanjem suradnje i komunikacije na daljinu.
No e-učenje je zapravo po svojoj biti proces obrazovanja (proces učenja i podučavanja), ali koji se izvodi uz uporabu nekog oblika informacijske i komunikacijske tehnologije, a s ciljem unapređenja kvalitete toga procesa i kvalitete ishoda obrazovanja.
Kako je sve započelo?
Početak obrazovanja na daljinu na sveučilišnoj razini dogodio se u SAD-u krajem 19. stoljeća, kad je pokrenuto više inicijativa za obrazovanje putem dopisnih studija, no pravi razvoj započeo je u 20. stoljeću, a najveći procvat duguje razvoju internetskih tehnologija.
Biti digitalno pismen nameće se kao imperativ za sve koji zaista žele sudjelovati u modernoj kulturi življenja Računalna tehnologija omogućila je interaktivno poučavanje u obrazovanju na daljinu koje je vođeno posebno dizajniranim obrazovnim softverom (engl. courseware), a prvi takvi sustavi pojavili su se 60-tih godina prošlog stoljeća.
Godine 1960. Sveučilište u Illinoisu pokrenulo je sustav nastave temeljen na povezanim računalnim terminalima omogućavajući studentima pristup informacijskim izvorima za pojedine kolegije putem slušanja predavanja snimljenih svojevrsnim daljinskim uređajem. S vremenom su i druge obrazovne institucije počele koristiti nove medije nudeći tečajeve učenja na daljinu pomoću računalnih informacijskih mreža.
E-učenje danas
Današnji oblici e-učenja obuhvaćaju različite aspekte korištenja ICT-a u obrazovanju, pa ovisno o intenzitetu i načinu korištenja ICT-a razlikujemo nekoliko oblika e-učenja – od klasične nastave u učionici uz podršku ICT tehnologija do nastave koja je potpuno online, odnosno organizirana na daljinu. E-učenje uključuje različite vrste medija koji omogućuju tekst, audio i video zapise, slike, animacije te tehničke aplikacije i procese poput audio ili video trake, satelitske televizije, CD-ROM-a te u računala, interneta i lokalnog intraneta/ekstraneta.
Aktivnosti u e-obrazovanju mogu biti izvedene sinkrono (istovremeno, tj. u isto vrijeme ili unutar nekog kraćeg vremenskog intervala) i asinkrono (u različito vrijeme, odnosno bez definiranih kratkih ciljnih vremenskih intervala).
Tako se danas putem sustava e-učenja osim osnovne upotrebe multimedije i interneta u sklopu svakodnevnog formalnog obrazovanja, omogućava i organizacija konferencija, kao i tzv. e-learning akademije, online obrazovanja zaposlenika u nekim tvrtkama te različiti komercijalni tečajevi.
U današnjem svijetu u kojem digitalne tehnologije nesumnjivo imaju sve veću ulogu svojevrsnog posrednika, vještine i znanja koja podupiru digitalnu pismenost nikad nisu bila od veće važnosti. Biti digitalno pismen nameće se stoga kao imperativ za sve koji zaista žele sudjelovati u modernoj kulturi življenja.
