Fiati, Peglice i Lade bili su njezina svakodnevica, a radionica mjesto na kojem je provodila vrijeme s ocem i djedom, igrajući se kuglicama ležajeva i upijajući svijet koji će jednog dana postati njezin poziv.
Danas je diplomirana inženjerka strojarstva i suvlasnica i voditeljica Strojne obrade Božičević - obiteljske tvrtke koja već više od četiri desetljeća uživa povjerenje vozača, prijevoznika, poljoprivrednika i industrije. U poslu koji se još uvijek najčešće smatra muškim, Ljerka se nikada nije trudila dokazati da pripada. Umjesto toga, pustila je da govore znanje, iskustvo i rezultati.
Obrt Božičević službeno je osnovao njezin otac Ljerko Božičević 28. listopada 1981. godine. Danas tvrtku čini jedanaest ljudi - devet visokostručnih zaposlenika te otac i kći koji zajedno vode poslovanje. Važan dio cijele priče od samih je početaka bila i Ljerkina majka, koja je godinama vodila financije i administraciju te svojim radom postavila čvrste temelje obiteljskog poslovanja.
Specijalizirani su za složenu strojnu obradu dijelova motora za osobna, gospodarska, poljoprivredna i industrijska vozila, a upravo spoj dugogodišnjeg iskustva i inženjerskog pristupa ono je po čemu ih klijenti prepoznaju.
Kad radionica postane drugo dvorište
Za Ljerku radionica nikada nije bila samo mjesto rada. Bila je dio djetinjstva.
Posebno pamti trenutke kada bi je otac posjeo u automobil, podigao ga na dizalicu i pustio da dječja mašta odradi svoje. U tim je trenucima postajala vozačica Formule 1 ili vozačica golemog kamiona za odvoz smeća.
Tek godinama kasnije shvatila je da je upravo ondje naučila prve i najvažnije lekcije o poslu - da se ništa ne radi napamet, da se svaki problem prvo mora razumjeti i da iza svakog odrađenog posla treba stajati vlastitim imenom.
Iza svakog motora krije se priča
U obiteljskoj arhivi čuva se fotografija nastala prije gotovo četrdeset godina. Na njoj mala Ljerka stoji uz djeda, dok njezin otac u pozadini popravlja automobil.
Danas ta fotografija ima posebno mjesto.
Podsjeća koliko je truda, odricanja i rada bilo potrebno da bi obiteljska radionica postala ono što je danas. Ugled se, kaže, ne stvara preko noći. Gradi se godinama, a održava svakog dana iznova.
Iako mnogima strojna obrada motora djeluje kao grub i bučan posao, Ljerku je oduvijek privlačilo ono što se krije iza samog kvara.
Nije ju zanimalo samo kako motor radi, nego zašto je prestao raditi.
Zato je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje odabrala konstrukcijski smjer, usmjerenje motori i vozila, kako bi praktično iskustvo iz radionice nadogradila dubokim teorijskim znanjem.
Danas kaže da joj je upravo analiza oštećenja najzanimljiviji dio posla. Tragovi na ležajevima, koljenastom vratilu, cilindrima, klipovima ili ventilima za nju su poput slagalice koju treba povezati kako bi se pronašao pravi uzrok kvara.
Jer, kako ističe, nije dovoljno samo obraditi dio motora. Potrebno je otkriti zašto je do oštećenja uopće došlo kako se isti problem više ne bi ponovio.
Znanje je jedini autoritet koji traje
Tehnologija se mijenja iz godine u godinu, a motori se razvijaju brže nego ikada prije. Upravo zato Ljerka smatra da u ovom poslu nema mjesta za stajanje.
Iskustvo je važno, ali bez kontinuiranog učenja i praćenja novih tehnologija s vremenom više nije dovoljno.
Na pitanje donosi li diploma ženi u ovom tradicionalno muškom poslu određeni "štit" ili veće poštovanje, odgovara vrlo iskreno.
Diploma svakako može olakšati inicijalni kontakt, ali sama po sebi ne generira prijeko potrebno povjerenje. U ovom sektoru morate biti sposobni obrazložiti svoj zaključak, prezentirati egzaktna mjerenja i čvrsto stati iza odluke koju ste donijeli, objašnjava nam Ljerka.
Dodaje kako je svjesna da je naslijedila ugled koji je njezin otac gradio desetljećima, ali jednako tako zna da se taj ugled može izgubiti vrlo brzo ako ga ne potvrđuje vlastitim znanjem i radom.
Klijenti joj, kaže, ne trebaju vjerovati zato što je žena ili zato što ima diplomu, nego zato što će uvijek dobiti stručan i iskren odgovor - čak i kada on nije ono što žele čuti.
Ponekad to znači reći da se određeni dio ne isplati popravljati ili da djelomičan popravak neće dati željeni rezultat.
Jer povjerenje se ne gradi podilaženjem, nego iskrenošću.
Kad predrasude nestanu nakon prvog razgovora
Danas u radionicu na praksu dolaze studenti Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Ljerki je upravo prijenos znanja jedna od najvećih satisfakcija.
Godinama surađuju i sa srednjim tehničkim školama, a posebno je ponosna na cijeli tim koji mladim kolegama strpljivo prenosi iskustvo stečeno tijekom desetljeća rada.
Prisjeća se i jedne simpatične situacije.
Klijent je jednom prilikom, stigavši izvan radnog vremena i razgovarajući na mobitel, komentirao kako je u radionici zatekao "samo neko žensko". Ljerka mu je mirno odgovorila da gazde trenutačno nema i zamolila ga da dođe sutradan.
Kada se pojavio sljedeće jutro, dočekala ga je upravo ona.
Pokazalo se da je vlasnica radionice.
Problem je uspješno riješen, a neugodna scena od prethodnog dana više nikada nije spomenuta.
Slične situacije događale su se i telefonom. Klijenti bi tražili muškarca, a Ljerka bi ih upitala žele li razgovarati s tokarom, mehaničarom ili inženjerom.
Svi bi odabrali inženjera.
A gospođa Ljerka bi, kako kaže kroz osmijeh, odgovorila da je to upravo ona.
Danas je, ističe, odnos s kolegama iz branše profesionalan i korektan. Više je ne doživljavaju kao ženu u muškom poslu, nego jednostavno kao kolegicu i inženjerku.
Obiteljska priča koja traje
Iz zagrebačkog Savskog gaja Strojna obrada Božičević nastavlja graditi budućnost oslanjajući se na ono što ju je dovelo do današnjeg ugleda - stručnost, odgovornost i stalno ulaganje u znanje i tehnologiju.
Cilj je ostati pouzdan partner u teretnom prometu, poljoprivredi i građevinarstvu, gdje će motori s unutarnjim izgaranjem još dugo imati važnu ulogu.
Ljerka želi da klijenti uz prezime Božičević prije svega vežu inženjerski način razmišljanja - probleme koji se dokazuju mjerenjima i posao iza kojeg se stoji vlastitim imenom.
Ako jednoga dana njezin sin Borna odluči postati četvrta generacija obiteljske priče, kaže da će to morati biti isključivo njegova odluka i njegova ljubav prema strojarstvu.
A do tada ostaje cilj koji se nije promijenio već više od četiri desetljeća - svakim novim poslom ponovno zaslužiti povjerenje zbog kojeg ljudi i danas kažu: "Ako želimo da posao bude napravljen kako treba, idemo kod Božičevića".
