U javnosti je već više puta izrečeno da zbog toga najviše pate onkološki bolesnici, dijabetičari i djeca u bolnicama uz koju roditelji ne mogu boraviti čitavo vrijeme.
Građani se redovito na društvenim mrežama žale na teško stanje u ambulantama i bolnicama, no čini se da se na jednu iznimno važnu stavku zaboravlja – žensko intimno zdravlje.
Praksa osobnog iskustva pokazuje da se kod ginekologa primaju samo hitni slučajevi i trudnice, a svi oni godišnji ili polugodišnji redoviti pregledi stavljeni su na čekanje. Ako se baš „ne mora“.
Nema sumnje u to da su tijekom proteklih nekoliko mjeseci brojni i svjetski i domaći liječnici dali sve od sebe kako bi spriječili širenje pandemije, uistinu bivajući na prvoj liniji obrane. Zdušno su radili i još uvijek rade svoj posao i štite čitavu populaciju, no što je s onima koji su u čitavoj priči najranjiviji – žene?
Rast seksualnog nasilja potaknuo neželjene trudnoće
Već su u ožujku, na samom početku karantena diljem svijeta, u javnost doprile zastrašujuće brojke o povećanju broja obiteljskog nasilja. Biti 24 sata zatvorene s nasilnikom za mnoge je žene bilo neusporedivo gore nego bolovati od koronavirusa. Već je krajem ožujka Udruga B.a.b.e. izvijestila o čak 25 posto više poziva zlostavljanih žena nego ranije.
A bili smo tek na samom početku pandemije i karantene. U sklopu obiteljskog nasilja često je i seksualno, a kako žene nisu mogle doći do kontracepcije, narastao je i broj neželjenih trudnoća, ali i nemogućnosti obavljanja pobačaja.
Katastrofične sekundarne posljedice pandemije po žensko zdravlje očito su nešto o čemu mnogi koji su krojili naše živote nisu razmišljali, a mnogo smo toga trebali naučiti na eboli, kao i na virusu zika.
Naime, kada je ebola zahvatila Zapadnu Afriku od 2014. do 2016. godine, tisuće života žena bilo je izgubljeno jer ih se nije moglo primiti u bolnicu na vrijeme, jer nije postojao nadzor trudnoće, jer su se zatvarale ginekološke klinike, jer im nije, u konačnici, bila dostupna ni kontracepcija kako bi se sve to spriječilo za one žene koje nisu željele biti majke.
Sada pak svjedočimo jednakom scenariju, samo s neusporedivo težim posljedicama diljem svijeta.
Zašto upozorenja Svjetske zdravstvene organizacije i UN-a nisu shvaćena ozbiljnije?
Iako je Svjetska zdravstvena organizacija još u ožujku dala preporuke o nužnosti održavanja primane zdravstvene skrbi, u što se ubraja i žensko zdravlje, činjenica je da je u brojnim slučajevima to ostalo samo na preporukama. Mnoge vlade morale su donijeti odluke o tome što je hitno, a što ne, uopće ne razmišljajući o tome koliku ulogu u svemu tome imaju žene.
Osim toga, Hrvatska je mjesecima bila bez javnog prijevoza u manjim mjestima, što je opet išlo na štetu ženama iz ruralnih područja kojima ginekolog ni ljekarna nisu bili dostupni. Propusnice koje su bile nužne za kretanje nisu uvijek bile odobravane, a čak i kada jesu, za žene koje nemaju vozačku dozvolu i ne posjeduju automobil bilo je pravo umijeće pronaći način kako doći do liječnika.
Još je na samom početku pandemije Svjetska zdravstvena organizacija upozorila da žensko zdravlje mora biti jedan od prioriteta. Zašto onda nije bilo?
Dakako, tu su i privatni ginekolozi, no to je usluga koju si može priuštiti vrlo mali broj hrvatskih žena.
Drugi će reći da se kontracepcija mogla prepisati i telefonski. Da, mogla se kada bi bilo moguće dobiti svog ginekologa na telefon, ali i to samo za one žene koje je već duže uzimaju. Za one koje tek počinju ili su to tek planirale prvo se moraju obaviti brojne pretrage kako bi se pronašla ona kontracepcija koja im najviše odgovara.
Početkom kolovoza Svjetska zdravstvena organizacija iznijela je informacije o tome kako su čak dvije trećine zemalja svijeta izvijestile kako su njihove usluge koje se tiču reproduktivnog zdravlja žena bile narušene između svibnja i srpnja.
UNFPA (Fond za populaciju Ujedinjenih naroda) iznijela je informaciju kako je rezultat toga čak 7 milijuna neželjenih trudnoća diljem svijeta.
Neprofitna organizacija Marie Stops International, koja pruža usluge kontracepcije i sigurnog pobačaja u 37 zemalja svijeta, također je izvijestila o tome da je njihovu pomoć zatražilo čak 1,9 milijuna žena manje nego 2019. godine. Predviđaju da će to diljem svijeta dovesti do 1,5 milijuna nesigurnih pobačaja i više od 3 tisuće smrti žena kao rezultat toga.
Osim toga, Ujedinjeni narodi također su još početkom karantene upozorili na manjak kondoma uslijed zatvaranja tvornica u kojima se oni proizvode ili smanjenja proizvodnih kapaciteta zbog nužnosti smanjena broja radnika po smjeni.
I u svemu tome nisu pogođene samo žene žrtve seksualnog nasilja nego i apsolutno sve one koje nisu mogle pravovremeno doći do kontracepcije, koju god vrstu ranije koristile, kao ni do svog liječnika kada im je to bilo potrebno.
Što se tiče točnih brojki o povećanju broja neželjenih trudnoća, sigurnih pobačaja i dostupnosti kontracepcije u vrijeme pandemije, do trenutka objave ovog teksta nismo dobili odgovor Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o situaciji u Hrvatskoj.
