Gubitak bilo koje bliske osobe je strašan, ali ne mogu zamisliti ništa gore od gubitka vlastitog djeteta. I nema veze koliko sati, dana ili godina to dijete živi, za roditelja je to sigurno ekstremno bolan proces. Ne trenutak, jer smrt djeteta zaista je dugotrajni proces s kojim se roditelj treba suočiti.
Moja je majka imala 55 godina kad je umrla. Moja nona tad je imala 85 godina. Sjećam se kako smo obje neutješno plakale. Ja jer sam izgubila majku dok sam bila još mlada i jer mi je još toliko trebala, ona jer je izgubila svoje dijete. Dok smo se grlile, rekla mi je nešto što dandanas pamtim…
Teško je, dušo, izgubiti mamu, znam da te jako boli… Želim ti da nikad ne osjetiš moju bol, bol kad izgubiš vlastito dijete. Nije prirodno da dijete umre prije roditelja, treba ići po redu…
Dugo godina nakon toga ja sam gubila nerođenu djecu čije slabašno srce nije izdržalo dovoljno da ih upoznam u stvarnosti… Ta bol bila je golema. Nestvarno golema. Kako možeš voljeti nekog koga još nisi upoznao? Kako možeš voljeti nakupinu stanica bez imena? Kako možeš osjetiti gubitak, a on je težio svega nekoliko grama? Ne znam vam to objasniti, ali možeš. I to drugi oko tebe ne shvaćaju.
Nitko nije izuzet od mogućnosti da se to dogodi njemu. Pa ni ako si Ronaldo. Bol je jednaka, imao ti mnogo novca ili malo. Bol se ne može riješiti novcem. Možeš je zamaskirati kao da si stavio flaster preko rane, ali ispod boli.
Suosjećajni su zbog još jednog spontanog, ali ne znaju. Ne znaju da ti se slomilo srce i da plačeš svaki dan, da tuliš dok ležiš na podu i da ti srce zahvati grč koliko te boli pa onda hvataš dah kao riba na suhom. Tako sam se osjećala više puta, kao da trebam plivati, a ne uspijevam.
Jedni naši poznanici izgubili su dijete nedavno. Iako nismo bliski, kad smo doznali tu vijest, osjetila sam razarajuću bol koju roditelji mogu osjetiti čim se stave u poziciju: A što da smo to bili mi?
Dijete im je bilo staro kao naša Mina. Grlila sam svoju malenu i rasplakala se. Suprug i ja te smo večeri samo šutjeli, odmahivali glavom i ponavljali: Jadni ljudi, iskreno suosjećajući s njihovim gubitkom. Ja sam izgubila oba roditelja, ali mislim da je to ništa naspram gubitka djeteta.
Nitko nije izuzet od mogućnosti da se to dogodi njemu. Pa ni ako si Ronaldo. Bol je jednaka, imao ti mnogo ili malo novca. Bol se ne može riješiti novcem. Možeš je zamaskirati kao da si stavio flaster preko rane, ali ispod boli.
Zato neki manijaci u postupcima osvećivanja nekom ubijaju njihovu djecu. Oni točno znaju što rade. Kad ti ubiju dijete, kao da su ubili tebe, ali malo gore. Jer ti ostaješ živjeti polumrtav.
Grlite svoju djecu i klonite se luđaka, boljeg savjeta nemam.
Više o tragičnom kraju potrage za malenom Dankom Ilić pročitajte OVDJE.
