Pronaći mladu osobu koja ga želi učiti - gotovo je nemoguće. A jedna od rijetkih mladih čuvarica ovog zanimanja je Matea Budiselić - koja je u obiteljsku tradiciju staru gotovo sto godina unijela nešto sasvim novo.
Moja priča započela je kad sam imala 15 godina. Nakon škole sam povremeno dolazila ovdje raditi s tatom, tako sam svašta naučila i evo – dugi niz godina nakon toga, još uvijek sam tu, započela je Matea.
Žene u ovom poslu prava su rijetkost
Bilo je svakakvih pogleda, priznaje Matea. Kad bi nešto rekla klijentima, oni su tražili povratnu informaciju od gazde, potvrdu da je sve dobro napravila. Što je bila starija i zrelija, a i znala više o poslu, to su ljudi više i cijenili njezin rad i tako izgradili povjerenje.
Matea u očevu radnju dolazi otkako je prohodala, a svoj prvi par cipela izradila je još kao tinejdžerica. Na pitanje što joj najviše budi uspomene na djetinjstvo, kao iz topa odgovara – miris. Miris kože i ljepila.
Prisjeća se kako je dečkima trebalo oko sedam dana za napraviti cipele, a njoj čak mjesec dana. Ali kad je par bio gotov, osjetila je taj ponos, posebno jer je umjetnički nadarena.
Ja sam na cipelu još i crtala
Bila sam tada jako sretna jer je ta cipela bila prodana već sljedeći dan, prisjetila se Matea. Danas dobro zna – iza svakog para stoji trud, vrijeme i strpljenje.
Ne mogu reći da je posao težak, ali treba biti jak, ipak se ovdje radi o udaranju čekićem, a i cvikanje je fizički zahtjevan dio posla. Međutim, svatko ima svoj dio posla pa to ide lako, govori i prisjeća se jedne od najluđih zahtjeva koje je dobila od klijenta.
Čovjek je tražio dvije različite cipele
Mi cipele radimo po mjeri pa materijal i kožu birate sami, a jedan je stranac tražio dvije različite cipele. Ali ne jednu crvenu, a drugu plavu, nego sasvim različite, šarene cipele. Mi smo ih napravili, a čovjek je bio oduševljen.
Ovoj obiteljskoj tradiciji uskoro se bliži stota obljetnica, a Matea i njezina obitelj imaju samo jednu želju:
Najveća želja nam je da nađemo nekoga tko će s nama raditi
Nekoga tko će uskočiti, sve ovo nastaviti, kako bih i ja jednom to mogla prenijeti na svoju kćer.
Prilog iz IN magazina pogledajte u nastavku:
