Jedna od najprevođenijih i najutjecajnijih hrvatskih književnica i novinarki preminula je u 77. godini života, ostavivši iza sebe desetke knjiga, eseja i novinskih tekstova koji su obilježili nekoliko generacija čitatelja.
Rođena u Rijeci 4. srpnja 1949. godine, Slavenka Drakulić nakon studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu započela je novinarsku karijeru. Pisala je za Start, Danas i NIN te se ubraja među autorice koje su feminističke teme uvele u javni prostor i otvorile rasprave koje su desetljećima kasnije ostale jednako aktualne.
Bila je dugogodišnja suradnica Jutarnjeg lista, gdje je redovito objavljivala kolumne i eseje, najčešće u subotnjem Magazinu. Njezini tekstovi prelazili su granice Hrvatske pa su se objavljivali i u uglednim svjetskim medijima poput The New York Timesa, Frankfurter Allgemeine Zeitunga, La Repubbliche i El Munda.
Prvu knjigu eseja "Smrtni grijesi feminizma" objavila je 1984. godine, a tri godine kasnije i prvi roman "Hologrami straha".
Tijekom bogate karijere napisala je niz romana i publicističkih knjiga u kojima se bavila položajem žena, društvenim promjenama i intimnim ljudskim pričama.
Posebno su zapažena njezina djela posvećena iznimnim ženama poput Fride Kahlo i Mileve Einstein, čije je živote pretočila u romane.
Pisala je gotovo do posljednjih dana. Tek nekoliko dana prije smrti objavljena joj je nova knjiga "Zašto nisam naučila kuhati" u izdanju Frakture, svojevrsni povratak temama koje su obilježile velik dio njezina stvaralaštva.
Slavenka Drakulić živjela je između Zagreba i Stockholma, a bila je u braku sa švedskim novinarom Richardom Swartzom. Njezina kći je spisateljica Rujana Jeger.
Iza Slavenke Drakulić ostaju knjige koje su čitale generacije, ali i glas koji je desetljećima upozoravao, propitivao i poticao na razmišljanje.
