Vjerujem u stalni rad na sebi, u fizičkom i u psihičkom smislu. Pod fizičkim radom podrazumijevam redovno kretanje te fizičke aktivnosti koje nam odgovaraju (jer ljudi su stvoreni da se kreću, što višatno sjedenje pretvara u glavni faktor bolesti današnjice), a pod psihičkim mislim na jačanje profesionalne ekspertize, vještine upravljanja I komunikacije te sve alate koji su nam danas dostupni kako bismo bili bolja verzija sebe
Emotivno osnaživanje, s druge strane, jest ono za koje mi se čini da sam shvatila da bi mi trebalo biti prioritet, tek nedavno. Čini se pomalo teškim i neopipljivim zadatakom, no upravo zato što nas pritisak okoline i kontinuirane aure nužnog uspjeha tjera da sve bolje izgledamo, budemo vječno sposobne i uvijek pametne, činjenica je da nas nitko zapravo ne uči kako da naš emotivni “ja” to sve zajedno bolje “hendla”.
Upravo ovih danas shvatila sam da je to jedini preduvjet mog napretka u bilo kojem smislu – i poslovnom i privatnom.
Poslovno kako bismo se lakše nosili s pristiskom kontinuiranog uspjeha, teškim kolegama, tuđim ego-epizodama i izazovima uglavnom precijenjenog timskog rada, dok je privatni aspekt jednako važan upravo zato što nam emotivna zrelost i snaga pomažu u svakodnevnim komunikacijskim zavrzlamama u obitelji i s partnerom.
Jednako tako i u fizičkom osnaživanju emotivna komponenta postaje glavni faktor, jer ako razmislite – prihvaćanje i ljubav prema sebi i svom tijelu preduvjet je dobrog izgleda, mršavljenja ili debljanja, i onog posebnog sjaja kojim zadovoljni ljudi zrače.
Zato krenimo iznutra – ljubavlju prema sebi, svojim manama, vrlinama, nesavršenostima. Prepoznajmo svoje uspjehe i vlastite snage.
Upravo taj trenutak kada postanemo potpuno komforne sa sobom i izgradimo taj bedem sigurnosti, razvoj u svim ostalim aspektima života učinit će nam se tako lak i tako prirodan.
