Često me prijateljice znaju pitati kako mi se da ići trčati, pogotovo kada je ružno vrijeme. Istina je zapravo malo drugačija. Nije da mi se uvijek ide trčati. Postoje trenuci kada bih jednostavno zasjela i odmorila od svih izazova. Ponekad to i napravim. No, u većini slučajeva nastojim 'izbaciti' taj glasić iz glave. U tome mi pomaže razmišljanje o cilju. Znam da ću se sigurno nakon trčanja osjećati bolje. Ako ništa, bit ću dovoljno umorna da moja glava neće moći upiti više nekakve misli i razmišljanja, a bit ću i korak bliže svojem cilju.

Svatko tko trči, želi napredovati. Veseli te činjenica da ti sve manje vremena treba za određenu udaljenost. K tome, tu su i brojne utrke koje se organiziraju diljem Hrvatske i želja mi je pokazati da mogu više i bolje.Naravno, svaka je utrka novi izazov i nitko prije same utrke ne može znati kako će trčati. U trenutku kada stanem na startnu liniju, sve su mogućnosti otvorene. Postoji puno faktora na koje jednostavno ne možeš utjecati, poput, primjerice, vremenskih uvjeta. Zato nemam neke velike planove prije utrke i uvijek računam na to da postoji sigurno onaj sljedeći put kada će stvari ići bolje.

Prije nekih dvadeset dana trčala sam utrku na 10 kilometara nakon dugo vremena i uspjela sam 'srušiti' svoj PB (= personal best, moj dosadašnji najbolji rezultat). Moja se sreća mogla mjeriti u kilogramima. Samo tri tjedna nakon pokušala sam napraviti slično, no jednostavno nije išlo. Osjetila sam to odmah, a bilo je, k tome, i jako sparno i uistinu nije bilo zraka, što otežava trčanje. Pokušavala sam razmišljati kako ću uskoro doći na cilj, a u trenucima kada mi je bilo jako naporno, koristila bih svoj dobro prokušani recept i počela bih brojati korake (pomaže u preusmjeravanju misli, uistinu vrijedi pokušati). Grabila sam vodu na okrjepnim stanicama i polijevala se njome i pomagalo je.

Razmišljala sam i o knjizi Scotta Jureka "Jedi i trči" koju sam nedavno pročitala i koja me snažno inspirirala. On je jedan od najpoznatijih svjetskih ultramaratonaca i u trenucima kada mu je bilo teško, sjetio bi se tatine uzrečice: "Ponekad jednostavno moraš učiniti neke stvari", a najveći saveznik bila mu je snaga volje. Pomislila sam si, sada jednostavno moraš doći do cilja i ne možeš razmišljati o tome da ćeš stati. U redu, neće biti tvoj PB, ali zar je to uvijek najvažnije? Sada je prilika da pokažeš svoj karakter i ustrajnost.

Uletjela sam u cilj kao treća, no sebi sam bila pobjednica. Vrijedilo je poslušati Jureka. Svatko tko dođe na cilj, pobjednik je. Samo oni koji trče, znaju koje sve borbe prolaze trkači u svojim glavama i koliko odricanja zahtijeva trening. Zato smo svi mi pobjednici jer smo uvijek brži od onoga tko u tom trenutku čita novine u hladu ili gleda televizor.

Ako želiš, možeš i ti testirati snagu svog karaktera na jednoj od sljedećih utrka. Preporučujem ti dm žensku utrku jer imaju profesionalnu i rekreativnu utrku. Možeš se natjecati ili jednostavno odlučiti otrčati zadanu udaljenost. Što god odlučila, ne zaboravi jedno - pobjednica si i možeš uspjeti ako dovoljno zapneš!

 

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju