Koliko je uopće učinkovito nošenje uniformi u školama, pitanje je kojim se povodom 11. Tjedna psihologije pozabavilo se Zagrebačko društvo psihologa i autorica Iskra Pejić

Učenik
Školski kodeks odijevanja otvara lavinu rasprava u društvu i znanstvenim krugovima Foto: Guliver/Thinkstock
Koliko je uopće učinkovito nošenje uniformi u školama?

Rezultati istraživanja baš mu i ne govore u prilog. Sociološka analiza Brunsme i Rockquemorea (1998) pratila je i uspoređivala različite službene statistike među školama koje su uvele uniforme i onima koje nisu.

U istraživanju nije utvrđen utjecaj nošenja uniformi na probleme u ponašanju u školi, zlouporabu droga ili redovitost pohađanja nastave. Jednako tako, nije utvrđena povezanost između nošenja školskih uniformi i boljeg akademskog postignuća učenika, što su potvrdila i neka druga istraživanja (npr. Yeung, 2009).

Utjecaj kodeksa odijevanja na aspekte školovanja

David Brunsma kasnije je nastavio istraživati utjecaj nošenja uniformi na različite aspekte školovanja i rezultate predstavio u knjizi The School Uniform Movement… (2004). U razgovoru za portal Education Week (2018.) o tome što politika uniformi zaista mijenja u školama ovako sažima rezultate brojnih i višegodišnjih analiza i istraživanja: Ne puno. (…)

Adolescencija je tranzicijski proces od djetinjstva prema odrasloj dobi, period sazrijevanja i razvoja identiteta tijekom kojeg osobe isprobavaju različite interese i oblike ponašanja

Politika nošenja uniformi neće zauzdati nasilje ili probleme u ponašanju. Neće razvijati učeničko samopoštovanje ili motivaciju. Neće uravnotežiti socijalne razlike koje razdvajaju učenike. I neće poboljšati akademsko postignuće.

Otpor učenika prema uniformi

Kad pitate učenike za njihovo mišljenje, slično će vam odgovoriti: istraživanje DaCoste (2006) pokazalo je kako se 75 % učenika protivi uniformama, a kao razloge navode ograničavanje slobode, skupoću i beskorisnost ove politike. I jedno starije istraživanje (Stanley, 1996) pokazalo je kako 80,9 % učenika smatra da uvođenje uniformi ne smanjuje pojavu tučnjava među djecom.

Otpor učenika prema uniformama, što je pogotovo vidljivo kod starije djece, treba promatrati i u kontekstu psihološkog razvoja – adolescencija je tranzicijski proces od djetinjstva prema odrasloj dobi, period sazrijevanja i razvoja identiteta tijekom kojeg osobe isprobavaju različite interese i oblike ponašanja.

Tijekom tog razdoblja osobe razvijaju diferenciraniju i složeniju sliku o sebi, vrijednosti i stavove. Adolescenti često odjećom izražavaju svoj identitet i tako grade svoju neovisnost u odnosu na okolinu.

Socioekonomske razlike među učenicima

Obaveza nošenja uniformi u školama ograničava učenicima osobne preferencije i izbore te slobodu izražavanja.

Netočan je i argument da će nošenje uniformi smanjiti socioekonomske razlike među učenicima – ono ih može eventualno samo prikriti (iako je i to dvojbeno, budući da se razlike u imovinskom statusu mogu uočiti i na onome što nije sastavni dio unifome, a djeca to svakodnevno upotrebljavaju i nose u školu – mobiteli, ruksaci, pernice, tenisice).

Stereotipi i predrasude

Izložena međusobnim razlikama, djeca uče jedna od drugih, razvijaju vlastiti identitet i samosvijest te se uče suživotu s drugima i drugačijima.

Nije problem što razlike među djecom u razredu postoje, nego kako se s njima nosimo i tu je od presudnog značaja uloga učitelja. Djeca uče iz ponašanja odraslih koje vide u okolini i taj im model služi kao vodič za vlastito ponašanje.

Već u ranoj dobi usvajaju se stereotipi i predrasude o drugim grupama koje vide u svojoj okolini, stoga djecu treba naučiti kako živjeti s razlikama jer će to smanjiti mogućnost da se iz neinformiranosti razvijaju predrasude i diskriminirajuća ponašanja.

Otvoreni razgovor u službi uvažavanja različitosti

Nije problem što razlike među djecom u razredu postoje, nego kako se s njima nosimo i tu je od presudnog značaja uloga učitelja

Otvorenim razgovorom i upoznavanjem o postojanju različitih kultura i subkultura, etniciteta, religija, običaja, stavova i vrijednosti učitelj podučava učenike o raznolikosti grupnih pripadnosti, ali i postaje model svojim učenicima o ravnopravnom suživotu s onima koji su različiti od nas (npr. po nacionalnosti, boji kože, vjeri, imovinskom statusu).

To potvrđuju i istraživanja: izlažemo li učenike kontaktu s djecom drugačijih kulturalnih i obrazovnih pozadina, ona će biti manje sklona donositi pristrane sudove o drugim skupinama (Jackson, 2006; prema Cousik, 2015), a faktori koji unutar škole utječu na razvoj učeničkih građanskih kompetencija povezani su s demokratskom razrednom klimom, u kojoj se potiču slobodan dijalog i kritička debata o političkim i socijalnim temama, uz brigu o međusobnim odnosima i stvaranje prilike da učenici uče i vježbaju demokraciju (Isac i sur., 2014).

Ulaganje u edukaciju učitelja i učenika i preventivni programi dugoročna su investicija

Zaključno, možemo reći kako uvođenje uniformi u škole neće riješiti probleme u školstvu – kako to vole predstavljati oni koji ih uvode – te da bi, umjesto u uniforme, isplativije bilo ulagati u edukaciju i superviziju učitelja ili preventivne programe za učenike.

Za kraj, citirat ćemo Brunsmu i Rockquemorea: Uvođenje uniformi u škole može se usporediti s farbanjem neke stare, oronule zgrades jedne strane promjena je odmah vidljiva, ali s druge strane – to je samo sloj svježe boje. Tekst je preuzet sa stranice Zagrebačkog prihološkog društva.