Nešto što sam planirala, pa mogu slobodno reći, godinama konačno sam realizirala pretprošle subote! (Nije plastična operacija)... nego vikend u Gorskom kotaru!
Taj me kraj oduvijek privlačio, ali se tamo nikada nisam zadržala, već samo prolazila. I stvarno, sve ono lijepo što sam čula, sada sam i proživjela.
Dvije trenirke, dvoje tenisice, pidžama, toaletna torbica, ništa šminke... sve u svemu manje od 15 minuta priprema uključujući i pravljenje sendviča. Od Zagreba do Fužina nema ni sat i pol, ali nek se nađu.
Što me je oduševilo? Dragi, jednostavni ljudi, savršena hrana, pristupačne cijene i iznad svega predivna priroda i mir. Kao da smo otišli na drugi kraj svijeta.
S obzirom na to da je osobi poput mene vrhunac sportske aktivnosti gledanje Blanke Vlašić kako skače nebu pod oblake, samoj sam sebi dala u zadatak – ako već ne trčim, barem jednu od staza mogu propješačiti. Da baš ne budem totalna luzerica nisam odabrala najkraću od 1400 metara, već drugu po dužini od 6 kilometara. Da! 6 kilometara oko jezera Bajer! Možda sportašima zvuči smiješno, ali meni je to bio pravi pothvat.
Marijin post možete pročitati na: marijamiholjek.blog.hr
