Ova zamjena uloga može biti vrlo frustrirajuće iskustvo u novoj životnoj fazi za sve uključene.
Teško je biti strpljiv kada morate ponavljati jednu te istu priču svojim roditeljima, podsjećati ih da su zaboravili naizgled jednostavne stvari kao što je način na koji se mobitel stavlja nazvučnik.
No budite strpljivi, suzdržani i ljubazni prije nego što se odlučite na zajedljive komentare, kaže dr. Sanam Hafeez, neuropsihologinja i profesorica na sveučilištu Columbia u Sjedinjenim Američkim Državama.
Jedna od rečenica koja može napraviti dodatnu štetu na samopouzdanju vaših roditelja jest: Ne smiješ više voziti automobil. Čak i ako zdravstveno stanje vaših roditelja ne dopušta upravljanje vozilom u ovoj fazi njihovog života, temi ne biste smjeli pristupiti bez empatije.
Ostarjeli roditelji na žele se osjećati kao bespomoćna dojenčad, kaže dr. Hafeez. Prečesto će odrasla djeca izgubiti smirenost i reći nešto poput Sada si užasan i opasan vozač, mi ti zato uzimamo ključeve automobila. Ne samo da to nije konstruktivno, već može biti traumatično i zbog čega će se vaši roditelji osjećaju nemoćno. Umjesto toga trebali biste reći – Možemo li zajedničkim snagama izraditi plan za alternativni prijevoz?
U razgovoru s ostarjelim roditeljima u centar pažnje trebali biste staviti njihovu sigurnost, a ne nesposobnost. Priznajte im svoje strahove, recite im kako na cesti zna biti nesmotrenih vozača i kako je teško upravljati vozilom po noći. Recite im da ste zabrinuti za njihovu sigurnost na cesti i da biste se osjećali bolje kada bi bili na suvozačkom mjestu.
Korisno je istaknuti i neke njihove uspjehe tijekom razgovora, odnosno stvari u kojima su još uvijek briljantni bez obzira na godine. Pohvalite ih za njihove kvalitete.
Nemojte im davati ultimatume, već im pružite izbor da sami donesu najbolju odluku za sebe i svoju obitelj. Cilj ovog razgovora nije kažnjavanje zbog starenja, već nježnost i briga za njih u trećoj životnoj dobi.
