Ako netko utjelovljuje sve ponajbolje osobine inspirativne, snažne i obrazovane žene, onda je to Renata Salecl.
Renata Salecl slovenska je filozofkinja, sociologija i pravna teoretičarka. Radi na Institutu za kriminologiju na Pravnom fakultetu u Ljubljani, a predaje i na visokoj školi Brikbeck u Londonu, Školi Benjamina N. Cardoza u New Yorku, te na visokoj školi King's College u Londonu. Osim toga, napisala je brojne knjige, od kojih su na hrvatski prevedene Tiranija izbora i Strast prema neznanju.
Osim toga, u Sloveniji je bila proglašena ženom godine i znanstvenicom godine te je zasada jedina Slovenka koja je govorila na TED talku.
Svoje bogato profesionalno i životno iskustvo podijelit će i na konferenciji Women's Weekend koja će se održati u Rijeci od 9. do 11. ožujka. Riječ je o konferenciji koja na jednom mjestu okuplja važna imena regionalne i svjetske scene s ciljem povezivanja i osnaživanja žena te kao podsjetnik da u svom užurbanom rasporedu nađemo vrijeme za sebe.
Renata je upravo jedna od takvih žena koja osnažuje druge i otvara mnoga važna pitanja. Sebe opisuje kao radoznalu, vrlo optimističnu osobu koju malo toga može izbaciti iz takta ili odvesti u depresivne misli.
Od svake osobe mogu nešto naučiti
Već kao dijete sam bila izuzetno zainteresirana za razna područja. Imala sam možda i previše izvanškolskih i izvannastavnih aktivnosti, pa su roditelji pokušali malo me smiriti po tom pitanju. No i danas sam jednako radoznala. Ako se nađem u društvu bilo koje osobe, nešto od onoga što on ili ona radi bit će mi zanimljivo i moći ću naučiti nešto novo, kaže nam.
S obzirom na njezinu svestranost, nije joj bilo jednostavno odlučiti čime se želi baviti kada odraste, no jedan svojevrsni test bio je odlučujući.
Tijekom gimnazijskih dana jako sam puno čitala, uključujući i filozofske knjige. Zanimala me i psihologija, a jako sam voljela i crtati i razmišljala sam o arhitekturi. Kolebala sam se između arhitekture i filozofije. Samu sebe sam testirala i pokušala zamisliti život i s jednim i drugim zanimanjem.
Feminizam ne podrazumijeva mržnju prema muškarcima nego borbu za ista prava kakva imaju i oni.
Tada sam uvidjela da mnogo ljudi studira ono što je praktično i što donosi novce, a manje ono što bi voljeli. Vjeruju da će u mirovini imati dovoljno vremena za čitanje svih knjiga koje nisu pročitati dotad i za proučavanje svega što ih je čitav život istinski zanimalo. Međutim, nisam vidjela da je itko od osoba koje sam poznavala to zaista i realizirao. Zato sam odlučila da ću ja obrnutim putom i da ću prvo raditi ono što volim i želim. I zato sam odabrala filozofiju.
Biti samo kućanica za mene nikada nije bila opcija
Nakon završetaka fakulteta, dobila je posao mlade istraživačice na Institutu za kriminologiju Pravnog fakulteta u Ljubljani, čime je započela njezina karijera.
Kao znanstvenici, najveći joj je izazov bio snaći se u moru informacija i pronaći načine kako ih približiti drugima, no danas s pravom možemo reći da joj je to itekako uspjelo.
Tijekom istraživanja, gotovo da ste poput malog čamca u velikom moru informacija. Za mene je bio izazov navigirati taj čamac i naći nove odgovore na neka stara društvena pitanja. Primjerice, to je došlo do izražaja kada sam radila na tematici tjeskobe, izbora, neznanja, apatije.
Morala sam tim problemima pristupiti iz različitih uglova i obuhvatiti tu širinu. Kada pišem, ne želim ljude uvjeravati u nešto, nego im želim dati mogućnost da oni sami donesu svoje zaključke. Čitatelj je taj koji mora odlučiti slaže li se s nečim ili ne. Ja samo otvaram pitanja i pokazujem na koji im način možemo pristupiti, ističe.
Otkako pamti, znala je da želi i mora raditi.
Tijekom svog odrastanja nisam vidjela ni jednu ženu koja nije radila. Nije bilo nijedne bake ili mame koja nije hodala na posao i uz to vodila kućanstvo. S tim da žene ostaju kod kuće susrela sam se tek kada sam počela putovati svijetom. No za mene to nikada nije bila opcija.
Od malih nogu znala sam da sam ja odgovorna za svoj život te da si i financijski moram sve organizirati tako da mogu brinuti sama o sebi, bez potrebe da to očekujem od nekog muškarca, ističe.
Kada je riječ o vođenju kućanstva, Renata je primijetila da je pandemija snažno utjecala na to. Neminovno je da nas je ona sve promijenila, no snažniji je učinak, slaže se Renata, imala na žene.
I žene i muškarci su puno radili od kuće. Međutim, u mnogim obiteljima muškarci su po prvi put vidjeli što je sve uopće potrebno da bi se kuća održala čistom, da bi se skuhao ručak i da bi se brinulo za djecu. Osim toga, mnoge žene tijekom pandemije radile su dvostruko kod kuće, prvo svoj posao, a potom bi se još brinule o djeci, o njihovim školskim obavezama.
No čak i s povratkom u relativno normalne uvjete, posljedice su još uvijek tu.
Još uvijek mnogo žena, ali i muškaraca, osjeća psihološke posljedice pandemije. Slovenija je bila jedna od država s najstrožim i najduljim lockdownom. Danas mnogo djece ima problema sa socijalizacijom, tjeskobni su, ne žele u školu. I među nama starijima došlo je do vidljivih promjena. Često ni nemamo energiju ni volju izaći. Da, vratili smo se u uobičajeni život, no ponešto je drugačiji nego prije pandemije. Posljedice su vidljive, napominje.
Definirali su me odnosi s drugim ženama
Renata je jedna od sretnica koja je od malih nogu u svojem okruženju mogla vidjeti snažne, samostalne žene te je sve to utjecalo na to da danas bude takva kakva jest – glasna, snažna, hrabra.
Čitav život najveću podršku imala sam upravo od drugih žena. Mama i baka su od najranijih dana bile najvažnije osobe u mojem životu koju su utjecale i na to da imam bliski odnos sa sestrom. Prijateljice i u Sloveniji i diljem svijeta uvijek su mi bile jako velika podrška. Čak je i moja inozemna karijera dobila uzlet jer su mi žene otvorile svoja vrata, omogućile mi pozive na konferencije, publikacije i slično, govori nam Renata.
Nema sumnje u to da je takav pozitivan odnos s drugim ženama utjecao i na to da je, kao što smo spomenuli u uvodu, bila proglašena znanstvenicom godine 2010. te ženom godine 2011.
Godi kada netko odabere znanstvenicu kao primjer uspješne žene, posebno u današnjem svijetu poplave raznih influencera kada to možda nije očekivano. Čvrsto vjerujem u to da intelektualci moraju biti angažirani u društvenim pitanjima, da moraju kritički promišljati i analizirati, napominje.
No ono još važnije što je proizašlo iz toga je to što je bila primjer drugim ženama, a preko povećeg broja intervjua u ženskim časopisima i portalima dotiče uistinu velik broj njih.
Imam veliko poštovanje prema ženskim časopisima i portalima, a i dobra sjećanja na takve intervjue. Ondje radi mnogo visokoobrazovanih žena koje žele nešto promijeniti i pisati i o temama koje su van onih o šminki i modi, koje su potrebne društvu.
Ono što je pak sada potrebno društvu jest nošenje s velikim izazovima koje je nekoliko posljednjih godina stavilo pred nas. Žene u tome imaju iznimno veliku ulogu.
Od malih nogu znala sam da sam ja odgovorna za svoj život te da si i financijski moram sve organizirati tako da mogu brinuti sama o sebi, bez potrebe da to očekujem od nekog muškarca,
Izazovi diljem svijeta sada su vrlo veliki. Rat u Ukrajini samo je jedan od njih. Na nama je da se kao žene organiziramo oko pomoći tamošnjim ženama i muškarcima. Osim toga, tu su i velike klimatske promjene, ali i problem nejednakosti koja je u temelju neoliberalnog kapitalizna u kojem živimo.
On uništava i ljudske živote jer je sve veći broj onih koji doživljavaju burn out, i to ne zato što pretjerano rade, nego zato što rade u takvom okruženju kakvo vlada oko nas, s jako malo poštovanja. Tu je i veliki problem femicida koji je u Sloveniji drastično porastao tijekom padnemije.
Žene moraju razmišljati o svim tim globalnim pitanjima. Posebno mladim ženama treba govoriti o povijesti feminizma i razbiti stigmu da je biti feministkinja nešto loše. Žene se ponekad čak i boje glasno reći da su feministkinje. Feminizam ne podrazumijeva mržnju prema muškarcima nego borbu za ista prava kakva imaju i oni, zaključuje svestrana Renata Salecl.
