Najponosniji suprug na svijetu otvorio srce: 'Moja žena je heroj'

Rayena Wesson ne voli kada je njezin suprug naziva herojem, ali ona je za njega upravo to. Zbog njezine požrtvovnosti suprug Bobby posvetio joj je jedan status na Facebooku koji je do sada skupio više od 700 tisuća lajkova

Supružnici Bobby i Rayena Wesson iz Alabame postali su viralni hit kada je Bobby na svom Facebook profilu objavio fotografiju Rayene i njihovog sina Deacona i supruzi posvetio nježnu poruku.

Rayena radi kao medicinska sestra na odjelu intenzivne njege, njezine smjene su duge, teške i iscrpljujuće, ali bez obzira na to uvijek nađe vremena za svoju malu obitelj.

Doći će doma 14 sati kasnije i skinuti cipele koje su hodale kroz krv, žuč, suze i vatru od bolnih stopala i ostaviti ih vani. Ponekad ne želi pričati o tome.

Moja žena ne voli kada je nazivam herojem, ali ona je heroj. Vjerujem na svijetu postoje postoje milijuni i milijuni malih svakodnevnih heroja i hvala Bogu na njima, trebamo svakog od njih, rekao je Bobby za BuzzFeed.

U nastavku pročitajte njegov status koji je dirnuo mnoge.

'Ovo je moja žena tijekom svog odmora. Za sat vremena će se probuditi, obući svoju kutu i spremiti se za posao.

Alati i predmeti koje treba za svoju posao bit će studiozno skupljeni i pregledani, na brzinu će srediti svoju kosu i šminku. Žalit će se da izgleda loše. Ja se, empatično, neću složiti s time i dat ću još šalicu kave. Sjest će na kauč s prekriženim nogama i pokušati je popiti dok se veselo igra s bebom koja puže po njoj.

Povremeno će joj pogled odlutati dok pričamo, u tišini će samu sebe 'ukrasti' za nadolazeću smjenu. Misli da ja to ne primjećujem.

Poljubit će bebu, poljubit će mene i otići kako bi se brinula za ljude koji imaju najgori dan u svom životu. Automobilske nesreće, eksplozije, opekotine, rane od metaka, lomovi - poslovni ljudi, siromasi, svećenici, ovisnici, prostitutke, majke, očevi, sinovi, kćeri – nije važno tko ste i što vam se dogodilo.

Ona će se pobrinuti za vas.

Doći će doma 14 sati kasnije i skinuti cipele koje su hodale kroz krv, žuč, suze i vatru od bolnih stopala i ostaviti ih vani. Ponekad ne želi pričati o tome. Ponekad ne može dočekati da priča o tome.

Ponekad će se smijati do suza, a ponekad će samo plakati, ali bez obzira na to doći će na vrijeme odraditi svoju sljedeću smjenu.

Moja žena je sestra na odjelu intenzivne njege. Moja žena je heroj.'