Svijet se mora pripremiti za ono što čeka našu djecu kad i sami postanu bake i djedovi. Ako postanu. Već sada se rađa manje djece nego što umire starije populacije, a trend smanjenja rađanja vidljiv je u gotovo svim zapadnim zemljama.
Žene su 1950-ih rađale u prosjeku 4,7 djece, dok je danas ta brojka na 2,4, s trendom da do 2100. godine padne na 1,7. Tada ćemo ujedno vidjeti i najveću stopu staraca u povijesti.
Projekcije za 2100. godinu su sljedeće:
- Broj djece mlađe od 5 godina bit će 401 milijuna
- Broj odraslih starijih od 80 godina bit će 866 milijuna.
Tko će hraniti tu golemu brojku starije populacije?
One zemlje koje sad ne porade na demografskoj slici i ne naprave konkretne korake za održavanje stope fertiliteta iznad 2,1 (koliko je potrebno da se održi stabilnost), u budućnosti će zaista imati mnogo problema.
Glavni problem je što političari uglavnom ne gledaju toliko dugoročno jer kad problem nastane, i oni će sami biti prošlost. Stoga trebamo sami osvijestiti što se događa i pritiskati političare da se počnu aktivno baviti ovim problemom kako ne bismo vlastitu djecu osudili na starost u kojoj će biti preteško živjeti.
Već su sada mnoge zemlje povećale dob za odlazak u mirovinu. Od nas se očekuje da radimo sa 67 godina, a od naše djece će se valjda očekivati da rade do 77.
"S posla na groblje", tako će to nekako izgledati trend.
Prava radnika bit će zaista upitna jer će radno sposobni trebati raditi duplo da namire one u mirovini. A mirovine? Tko zna hoće li pokrivati i osnove života.
Nemojmo okriviti feminizam i obrazovanje žena za sve veći pad rađanja, iako oni u samoj srži jesu uzrok. S obzirom na to da je dostupnost kontracepcije i odabir žena da izgrade karijeru, a ne samo da budu majke rezultiralo time da danas manje rađamo, nekim će glavama prvo na um pasti da zabranimo ženama obrazovanje i edukaciju. Ili da žene prisilimo da budu majke. No uzrok je i opće povećanje kvalitete života i dobi ljudi.
Još od 1840. godine prosječna duljina života u naprednim zemljama povećavala se za 2,5 godina po dekadi. Prije samo 100 godina prosječna životna dob muškaraca u Americi bila je 50, a danas je 73 godine. Slično je i s ostalim zemljama.
Životna dob produljuje se zbog niza razloga. Kao što nećemo smanjivati prava žena, nećemo tako ni ubijati ljude starije od 50. No, kako smo krenuli (mislim na onaj sporni zakon u SAD-u), prve će nastradati žene i njihova će prava nestati.
Ima li rješenja?
1. Migranti su najbrži način da neka zemlja poboljša demografsku sliku. Nije bila blesava Merkelica kad je primila milijun sirijskih izbjeglica. Bježali su mladi, a Njemačka treba mlade. Eno tamo i naših mladih. Otišli su tamo gdje im je bolje.
2. Poboljšajte uvjete žena. Ne trebate plaćati ženama da rađaju. Umjesto toga, trebalo bi razmisliti kako potaknuti te žene da im obrazovanje i karijera ne pate ako odaberu biti majke.
Sve je više žena koje žele prvo nešto napraviti u životu dok su još u naponu snage, izgraditi karijeru i kupiti nekretninu prije negoli zasnuju obitelj, a sve kako bi bile samostalnije i kako bi bile ravnopravnije s muškarcima.
Iako je feminizam štošta promijenio, financijski su žene itekako još u lošijem položaju od muškaraca.
Podatak da samo 15 posto Hrvatica ima nekretninu na vlastito ime iznenađujuće je loš. To nam govori koliko smo i dalje ovisne o muškarcima.
Ali trebate osigurati motivaciju da rađaju. Ako nam se godine provedene na porodiljnom, na kojem primamo niže iznose, uvrštavaju u izračun mirovine, teško je odlučiti se rađati više djece.
3. Izgradite vrtiće. U svakom mjestu ih nedostaje, svake godine je drama oko neupisane djece.
4. Dajte majkama dodatne benefite na poslu, omogućite im da rade na pola radnog vremena ili da rade od kuće.
5. Pojma nemam, nisam se školovala za to, samo intenzivno čitam o tome što se događa i što čeka našu djecu.
Ovo je kolumna koja nije stručna i ispričavam se unaprijed stručnim demografima što im se "miješam u posao". Želim osvijestiti ovaj problem.
