„Ne želim imati djecu“ rečenica je koja je još uvijek kontroverzna u većini društava. No mladi se sve odlučuju na dobrovoljno neimanje djece, i to diljem svijeta.

Istraživanje Pew Research Centera pokazalo je da 37 posto odraslih bez djece U SAD-u ne želi i ne planira imati djecu. Otprilike isti postotak žena u Japanu također ne želi djecu.

I u Danskoj se 20 posto bračnih partnera odlučuje živjeti bez djece. Zapravo, u većini razvijenih zemalja bilježi se velik pad nataliteta.

Mnogo je razloga zašto mladima roditeljstvo nije na listi prioriteta. Iako je vodeći razlog zdravstveni, ogroman broj ljudi ne želi imati djecu iz financijskih razloga. Stalno su neke krize, troškovi života su u rastu i mladi se ne osjećaju dovoljno sigurnima da osnuju obitelj.

Možete li ih kriviti?

Ono što brine demografe jest činjenica da velik broj mladih kaže kako ne želi djecu jer im se ne da. Znanost im je još 2015. godine pokazala kako je roditeljstvo najgora stvar koja vam se možete dogoditi u životu.

Želim da postane normalno kako ljudi imaju različita očekivanja od života, kazala je jedna od mladih djevojaka koje su sudjelovale u istraživanju, kad vam netko kaže što (ne) želi u životu, oko toga ne bi trebalo biti diskusije.

Žene su se oslobodile „moranja“ da imaju djecu. Ne žive u svom selu, ne „sramote“ obitelj, ne trebaju živjeti po pravilima svojih baka i susjeda. Ženama kao da je prekipjelo da ih smatraju maternicama, da ih smatraju kako su se ostvarile u životu jedino ako su rodile, da im drugi nabijaju grižnju savjest.

Žene su te koje slušaju pitanja A kad ćeš roditi?, ne njihov partner.

Žene su te koje druge žene odbace u raspravama jer ona nije majka pa ne shvaća.

Žene su te koje nose većinu roditeljskih obveza.

I žene su umorne.

Dobrovoljno neimanje djece sve je prihvaćenije kao društvena pojava. S druge strane, stabilan rast populacije je ključ u funkcioniranju društva.

Što bi se dogodilo kad bi sve žene na svijetu odlučile ne rađati?

Čovječanstvo bi nestalo za otprilike stotinu godina, kaže Dr. Amy Kaler, profesorica društvene strukturu pri Sveučilištu Alberta.
No prvo bi nastao kao u ekonomskom smislu jer bi stala produkcija svega vezanog za bebe i roditeljstvo. Raspalo bi se i školstvo.
Postali bismo ovisni o imigraciji, no što ako ne bude bilo ni imigranata? Nastao bi kaos vjerojatno jer se ljudi ne bi više trudili oko ničega, znajući da ne postoji budućnost.

Ipak, rečenica „Ne želim imati djecu“ treba biti društveno prihvatljiva i nikog se ne bi trebalo tjerati da postane roditelj ako to ne želi. Pritisak društva da se postane roditelj u manjim je sredinama ogroman, a nerazumijevanje zašto netko nema djecu često etiketira te ljude kao negativce.

Znamo li da se 20 posto parova bori s neplodnošću i u Hrvatskoj, da je nezaposlenost ogromna, baš kao i troškovi života i korupcija, teško je očekivati baby boom. Nije se dogodio ni u pandemiji.

Želimo li kao društvo više djece, nije rješenje u prisiljavanju žena da rode, nego u pomaganju ženama koje to žele da im bude lakše.

 

1. Ako je velik dio problema zdravstvene prirode, olakšajmo parovima prolazak kroz postupke IVF-a ili potpomognute oplodnje.

U Hrvatskoj je moguće imati više pokušaja na teret HZZO-a, no lista čekanja je dugačka. Na prvi termin čekate i do šest mjeseci. Privatne poliklinike su tu našle prostor za zaradu. Iako postupci potpomognute oplodnje koštaju i do 18.000 kuna za jedan pokušaj, poliklinike su pune!

Bolja jest situacija nego u SAD-u gdje se ti troškovi kreću i do 180.000 kuna, odnosno 25.000 USD-a ako uračunato u cijenu i lijekove koje valja uzimati.

2. Pomozite mladima da nađu dobar posao

U Hrvatskoj je nezaposlenost velika, posebice kod mladih. I kad nađu posao, velik broj mladih živi nesigurno jer su ugovori na određeno. I to godinama. Znam na desetke mladih žena i muškaraca koji rade po 10 godina preko ugovora na određeno, iako zakon kaže da tako ne može. Ali poslodavci su našli rupu u zakonu, pa tako mladima nakon isteka ugovora isti ne produže, no ponovo ih zaposle nakon par mjeseci. Ima i drugih caka.

Poanta je da ako nemaš sigurnog posla, nisi baš motiviran širiti obitelj jer ne znaš hoćeš li moći pružiti djetetu što mu treba. Uostalom, pokušajte dignuti kredit s ugovorom na određeno.

3. Dajte ženama punu plaću i ne smanjujte mirovinu

Žene ne samo da u pravilu imaju nižu plaću od muškaraca, već ih zakon kažnjava ako postanu majke. Kako?

Naknade za čuvanje trudnoće, ali i za drugih šest mjeseci rodiljskog nisu motivirajuće za mnoge žene koje zarađuju iznad nekog minimalca. Ako s plaće od 10.000 i više kuna padnete preko noći na duplo manje, osjećate li se dobro? Ne baš. Medvjedić Postoji li gora bol od gubitka djeteta? Mama s bebom Posramljujete li i vi druge mame, a da toga niste ni svjesni?

Osim toga, zašto nam ta razdoblja niske plaće uopće ulaze u prosjek za mirovinu? Zašto bismo primale manju mirovinu samo zato jer smo postale majke?

4. Dajte ženama bolju ravnotežu između posla i majčinstva

Postoji neki tamo zakon koji definira nešto oko prava na pola radnog vremena za mlade majke, no iz prakse vam mogu reći da je to smijurija. Jednaka smijurija kao i ovo što se Mireli Čavajdi dogodilo sa zakonom: da, postoji neki zakon prema kojem žena ima prava, ali do tih prava ne možeš doći nikako.

Teško je ostaviti malu bebu doma da biste išli na posao, gdje radite najmanje 8 sati, a često i 10 sati. Dadilje su skupe, djeca su nesretna, majke imaju grižnju savjest. Željele bi raditi 4 sata, ali im poslodavac to ne da. I kad ostanu doma čuvati bolesno dijete 8 (a vrtićka djeca su bolesna svaki mjesec), na to se gleda kao na izmotavanje od rada.

Aha, opet moraš ostati doma, komentar je kojeg čuju mnoge mame kad jave kako je dijete opet bolesno.

5. Napravite te vrtiće više!

Ajd za početak nešto to bi jako pomoglo: napravite vrtiće. Puno vrtića. Svake je godine kaos oko mjesta u vrtićima i pune se portalima vijestima, žicaju se veze i radi se koješta ne bi li ti dijete upalo u vrtić. Jer ako ne upadne, plaćaš privatni vrtić k'o suho zlato. A možda radiš za sitniš.

Pisala sam već o zagrebačkim vrtićima gdje je situacija „gužvovita“, nešto kao u zatvorima zemalja trećeg svijeta. Nakrcana su djeca preko svakog pedagoškog standarda, a čak i u toj situaciji nedostaje na stotine i stotine mjesta. Što bi tek bilo da nema privatnih vrtića koji su također krcati.

I molim vas, nemojte pitati žene zašto nemaju djecu. Neke ne žele, ali mnoge također ne mogu jednostavno postati majke.

Neke nemaju partnere. Neke i s partnerima ne mogu začeti. Poliklinike za potpomognutu oplodnju su pune. Možda su se upravo vratile iz jedne kad ste ih zakucali s tim pitanjem.

Pustite druge da žive kako žele.

 

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju