Kada su došli na ideju izrade prirodnih sapuna, članovi Udruge slijepih i slabovidnih nisu mogli ni pomisliti da će baš pranje ruku postati opsesija godine koja dolazi. Iako je sa sobom donijela stotine prepreka i problema, oni su neumorno radili na proizvodu koji će uljepšati svačiji dom i ruke.

Nakon uspješnog „sapuna s točkicama“, ovaj tjedan predstavili su svojih ruku novo djelo: tekući sapun na „old-school“ način kako su ga pripremale naše bake.

Radi se o čistom i prirodnom proizvodu od biljnih ulja i lužine, koji se lako razgrađuje i ne stvara nikakvu dodatnu štetu po okoliš. Sapun je prirodnog i domaćeg podrijetla, a kupnjom proizvoda po simboličnoj cijeni pomažete daljnji rad Udruge.

Barbara Šajinović, zaposlenica Udruge, provela nas je kroz priču o sapunu, Udruzi, usponima i padovima, te konačno – poruci koju žele poslati.

Sapuni iz bakinog kotla
Kada smo vidjeli njihove prve sapune, oduševili smo se bojama, mirisom i dizajnom te ostali ugodno iznenađeni cijenama. Mozaik sapuni i sapuni s točkicama koštaju između 30 i 35 kuna, što je u kategoriji suvenir-sapuna i poklon-sapuna niža cijena.

Kod nas još nije razvijen aspekt društvenog poduzetništva pa mnogi nemaju osjećaj da kupnjom proizvoda zapravo pomažu zaposlenje teško zapošljive osobe. Tako da mi isto moramo biti konkurentni cijenom, objašnjava Barbara.

Najnoviji proizvod u ponudi, tekući sapun, od sada možete nabaviti narudžbom putem Udruge, a uskoro će biti dostupan i na njihovom novom webshopu. Cijene bočica kreću se od 14 do 18 kuna, a kanistri od 5 litara od 60 do 110 kuna. U ponudi su tekući sapuni od slatke naranče i limunske trave.

Po čemu je njihov tekući sapun poseban? Riječ je o pravom kuhanom sapunu iz biljnih ulja i lužine. To je procedura kao kad kuhate pekmez, pa stojite nad njim tri sata i miješate, objašnjava Barbara uz smijeh. Podsjeća kako ćete često naići na dezinformacije o tome kako tekući sapun nije dobar kao i klasični, tvrdi sapun.

Potaknuta vlastitom pričom, Iva je pokrenula jogu za gluhe i nagluhe Iva Mihanović: Svoje iskustvo iskoristila kao motivaciju za pokretanje joge za gluhe

Velik dio tekućih sapuna koje vidite na tržištu su zapravo deterdženti, oni u sebi imaju površinski aktivne tvari koje pomažu da se on pjeni i da čisti. Ono što mi radimo je tradicionalni kuhani sapun, onako kako su naše bake nekad kuhale u kotlu u dvorištu. Pritom zadovoljavamo sve standarde i norme kozmetičke proizvodnje.
Nema konzervansa poput parabena, nema nikakvih deterdženata poput natrijevih lauril i lauret sulfata. Ali zato ima biljnog jestivog ulja (suncokretovog, maslinovo i kokosovo), kalijeve lužine i eteričnog ulja, čistog i prirodnog. Po tome je uistinu izniman.

Dok je deterdžent slabo razgradiv u prirodi, Barbara podsjeća kako se njihov sapun normalno razgrađuje. Kad ga bakterija prepozna u prirodnom okružju, bez obzira da li je riječ o odlijevanju u potok ili odlagalištu otpada, ona će ga prirodno razgraditi, stoga nema dodatnog onečišćenja okoliša.

Društvom i dalje vladaju predrasude prema osobama s invaliditetom: promatra ih se kao teret, ne prepoznaju se njihov potencijal i volja za učenjem, radom i rehabilitacijom.

Stvaranje mjehurića
Kako je došlo do ove ideje? Udruga slijepih i slabovidnih osoba Zagreb za svoje članove organizira brojne aktivnosti i radionice, a jedna od najuspješnijih bila je ona izrade sapuna u kojoj su se pokazali naročito vješti. Nije trebalo dugo da se rodi ideja o vlastitom proizvodu koji bi im omogućio veću samostalnost.

U realizaciju su krenuli 2016. godine, no put do publike nije bio lak. Bilo je tu administrativnih prepreka, nedostatka prostora, hrpe građevinskih radova i propalih očekivanja.

Kada je sapun konačno „došao na svijet“, naišao je na mnoga zatvorena vrata.

Odbijale su nas suvenirnice i hoteli. Gledali su na naš proizvod kao na bilo koji drugi proizvod iz Kine. Osim toga, oni zaračunavaju tako velike marže zbog kojih cijena proizvoda besmisleno raste, nastavlja.

No, nisu odustajali i stvari su se polako, ali sigurno počele mijenjati. Među prvima ih je prepoznala Hrvatska gospodarska komora koja je naručila sapune, a počeli su dobivati i prve donacije u obliku opreme za rad i volonterskih usluga. Primjerice, dizajn kutija sapuna osmislila je tadašnja studentica grafičkog fakulteta, Monika Rastovac. Ona je to napravila u sklopu svog diplomskog rada.

Helen Keller Helen Keller: "Slijepa sam, ali vidim; gluha sam, ali čujem"

DM nam je ustupio mjesta na svojim policama, Zvijezda nam je donirala stotine litara ulja, a ostvarili smo suradnju s ostalim „društvenim poduzetnicima“ koji zapošljavaju osobe s invaliditetom. Mnogo ljudi nam je izašlo u susret, uvijek se nađu oni koji žele pomoći. Bilo bi stoga glupo reći da je ovo projekt dvoje ili troje ljudi, jer su se zaista brojni uključili kad su vidjeli da mogu pomoći na neki način, govori Barbara.

Mjesto pod suncem
Barbara je i sama visoko slabovidna osoba, rođena sa zloćudnim tumorom na oba oka. Danas djeluje u Udruzi, radi kao voditeljica proizvodnje i asistentica je „Joge u svakodnevnom životu“.

Vjerojatno bi se mnogi iznenadili kad bi čuli kojim se sve aktivnostima bavi - ne iz loše namjere već iz nesvjesnog uvjerenja da imati invaliditet znači biti autsajder. Društvom i dalje vladaju predrasude prema osobama s invaliditetom: promatra ih se kao teret, ne prepoznaju se njihov potencijal i volja za učenjem, radom i rehabilitacijom. A sve više njih dokazuje da to može usprkos svom invaliditetu.

Članovi Udruge rado odlaze na nogometne utakmice, igraju pikado i šah, sudjeluju u dramskom studiju, pjevaju u zboru, bave se jogom i gimnastikom, a ovog ljeta 15 članova planinarskog društva slijepih uspješno se popelo na najviši vrh Hrvatske.
Prihode od sapuna Udruga investira u daljnju proizvodnju, no njegovom kupnjom činite mnogo više od donacije novca - dajete doprinos zapošljavanju slijepih i slabovidnih, skupina koje teško pronalaze posao.

Podsjećaju kako zaposlenje nije nužno samo za egzistenciju već i osjećaj ispunjenosti, pripadnosti i koristi društvu. Kao i svima nama.

Uz to što je višestruko koristan, sapun može biti i lijep poklon s posebnom pričom. Na stranici Udruge možete naručiti posebno dizajniran sapun po vašoj želji i ispisati poruku dragoj osobi Brailleovim pismom.

Ja vjerujem u naš proizvod i znam da je dobar. No potrebno je strpljenje. Na kraju krajeva, ne radi se samo o sapunu ili samo o nama, već o senzibiliziranju javnosti, podsjeća Barbara.

Dok se naizgled sve okrenulo protiv poduzetništva i razloga za optimizam ove godine, priča članova Udruge slijepih i slabovidnih uistinu potvrđuje tvrdnju Helen Keller koju su uzeli za moto:

Sami možemo toliko malo, zajedno možemo toliko mnogo.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju