Ako si jučer otišla otrčati svoj omiljeni krug u neki od parkova ili šuma ili još uvijek razmišljaš o tome da bi to trebala učiniti danas, sutra ili neki od sljedećih dana (koji nerijetko nikada ne dođe), onda je ovo članak za tebe. U prvom ćeš se slučaju sigurno pronaći u nekim dijelovima ovog članka, dok će te u drugom (nadam se) potaknuti da konačno navučeš tenisice i neku staru trenirku i konačno kreneš trčati.
1. Trčanje nije za super talente i nove rekordere – svatko može trčati
Najbolja stvar oko trčanja je što, zapravo, ne moraš biti neki posebno talentiran sportski tip da bi krenuo. Svatko može trčati. Koliko god prosječan ili super talentiran trkač bio, uvijek možeš napredovati i biti bolji nego jučer. U svakom slučaju, uvijek si brži barem od onoga tko još uvijek sjedi na kauču (i pregledava društvene mreže), a to je već velika stvar. Možda i najveća jer je kod trčanja najvažniji upravo taj iskorak – da jednostavno kreneš trčati i pobijediš onaj glasić u sebi da je ipak ljepše biti zavaljen u krevetu, kauču ili sjediti u kafiću.
2. Trčanje je kao život – svaki dan možeš biti bolji i pomicati vlastite granice
Svatko tko trči, uz dobru volju i trud, može svakim danom napredovati i pomicati granice vlastite izdržljivosti. Naravno, nije to uvijek lagano. Ma koliko god volim trčanje, puno puta se u meni javi onaj glasić „Zar ti stvarno to treba?“, „Staniiii, ne mogu više“, no nekako si onda kažem da moram izdržati još malo jer će mi sutra biti lakše. I stvarno bude. Na kraju sam ponosna kada stignem do cilja i uspijem, a 'sekunde se smanjuju' na istoj ruti. Pravi je, naime, uspjeh u trčanju svaki dan biti bolji od onog što si bio jučer. Najveća konkurencija si ti sam sebi.
3. 'Navučeš' se na prirodu i izbaciš loše misli
U užurbanoj svakodnevici, nerijetko ne stigneš toliko uživati u prirodi i svježem zraku. No, jednom kada počneš trčati i to preraste u tvoju, gotovo pa svakodnevnu naviku, jednostavno se 'navučeš' i na prirodu i uživanje u mirisu šume, svježeg zraka i cvrkutu ptica. Ako trčanje „odradiš“ ujutro, umirujuća snaga prirode i pozitivne misle prate te tijekom cijelog dana ili barem ujutro, dok je većina ljudi tada pod stresom zbog gužve u prometu, radnih i drugih zadataka koji im predstoje. Ako pak više voliš trčati navečer, tada ćeš trčanjem u prirodi zacijelo izbaciti sve 'negativne' misli koje su se tijekom dana nataložile. I, naravno, osjećati se bolje.
4. Trčanje je najbolji lijek za sve (probleme)
Ne postoji osoba koja barem jednom nije doživjela neku neugodno iskustvo. To uključuje i neke ljubavne patnje, ali i svakodnevne nepravde na koje nitko baš i nije imun. Često ljudi i počnu trčati upravo iz tih razloga. Svaki trkač, zapravo, ima neku svoju priču zašto je počeo trčati. Ne samo da trčanje pomaže u osnaživanju duha, već je tu i jedan prilično racionalan razlog zašto je trčanje najbolji lijek za sve. Dok trčiš, na pameti ti je samo da stigneš do cilja i odradiš zadanu rutu, a kada dođeš do cilja, previše si umoran da bi ponovno razmišljao, premetao i analizirao situacije na koje ionako nemaš utjecaja. U trčanju si sam sa sobom, a svaki se trud isplati jer ovisi samo o tebi.
5. Trčanjem širiš poznanstva i neke nove vidike
Trčanje ti omogućava sklapanje nekih novih poznanstava. Svaki trkač ima neko svoje iskustvo koje bi tako rado podijelio s drugim. Neku svoju priču s posljednje utrke, izazov koji je uspješno prevladao ili neuspjeh koji teško priznaje. A iz tih 'trkačkih priča' stvaraju se i nova prijateljstva, možda čak i neke nove ljubavi. Uz to, jednom kad se navučeš na trčanje, s radošću ćeš pregledavati gdje se u Hrvatskoj, ali i vani, nudi neka nova 'fora' utrka.
Jedna od sljedećih utrka, koja je odlična za početnike i sve trkačke entuzijaste, je i dm-ova ženska utrka. Utrka se održava 10. lipnja na Jarunu (s početkom u 17 sati), a super je što postoji babybonus za mališane te rekreacijska i natjecateljska utrka za žene, za sve one željne pomicanja vlastitih granica. Svi natjecatelji na poklon dobivaju bogat dm-ov poklon paket i majicu za trčanje.
6. Izgovor koji te tjera naprijed
Što više 'zaglibiš' u taj svijet trčanja, uvidjet ćeš kako trkači nerado priznaju 'neuspjeh'. Pritom neuspjeh predstavlja to što nisu uspjeli otrčati zadanu rutu u tom i tom vremenu i tim 'pejsom' (prosjek minuta po kilometru trčanja). Svaki trkač će uvijek naći barem jedan izgovor zašto određenu utrku nije otrčao u zadanom tempu (em je vjetar smetao, em umor od puta…), ali to je ona čar u trčanju koja te jednostavno tjera naprijed i dalje…
