Radni dan na Zavodu za dječju kirurgiju izgleda dosta dinamično, pogotovo ujutro, s obzirom na to da se djeca najčešće za operaciju primaju na sam dan operacije kako bi se što više skratio boravak u bolnici. Dinamici pridonosi i boravak roditelja koji prate svoju djecu do operacijske sale i cijelo vrijeme borave na Zavodu.
Svakodnevno se provode jutarnja i popodnevna vizita liječnika i sestara tijekom i nakon kojih se donose odluke o dijagnostičkim i terapijskim postupcima i o planiranju otpusta malih bolesnika. Također postoji određeno vrijeme za davanje informacija roditeljima, što ovisi o rasporedu rada liječnika, koji su svakodnevno u ambulantama i u operacijskim salama.
Njega i briga za male bolesnike koju provode medicinske sestre traje neprekidno 24 sata.
Radni dan glavne sestre Zavoda Ruže Tandare službeno počinje u 7 ujutro i završava u 15 sati, no za svoje je pacijente na raspolaganju uvijek. Jutro počinje primopredajom službe od noćnih sestara, pojedinačno za svakog malog bolesnika. Zatim slijedi organizacija rada za taj dan, što uključuje koordiniranje i nadzor rada sestara u provođenju njege i terapije. Nadalje, slijedi primitak djece u bolnicu te priprema i organizacija provođenja operacijskog programa za taj dan.
Dio vremena provodim u administrativnim poslovima (narudžbe lijekova i potrošnog materijala, briga o održavanju prostorija Zavoda, izrada rasporeda rada medicinskih sestara). Na našem Zavodu veliku pažnju posvećujemo komunikaciji s djecom i roditeljima, tako da velik dio vremena provodimo informirajući i savjetujući roditelje, opisuje nam svoj posao Ruža Tandara.
Svaki roditelj ima mogućnost boravka s djecom na Zavodu, bilo dnevnog ili 24-satnog, što ovisi o dobi i stanju djeteta. I sestre su, naravno, tu da malim pacijentima olakšaju boravak u bolnici, kao i roditeljima situaciju u kojoj moraju ostaviti dijete u bolnici.
Primanje roditelja s djecom u bolnicu predstavlja najbolji način olakšavanja ostajanja i boravka djeteta u bolnici. Važan je, naravno, i prvi kontakt sestre i djeteta u smislu da dijete stekne povjerenje i da surađuje. Dakle, komunikacija sestara s djecom vrlo je važna i pomaže u procesu zdravstvene njege, ističe sestra Ruža. Njezin posao dodatno je stresan jer radi s najosjetljivijom skupinom bolesnika.
Medicinska sestra koja radi s djecom treba biti strpljiva, nježna i empatična, i prema djetetu i za potrebe roditelja
Svoj posao jako volim, a zadovoljstvo djece, roditelja i suradnika umanjuje mi stres. Uvijek razmišljam o svom poslu, i kada završi moje radno vrijeme i odem kući. Na raspolaganju sam 24 sata ako za to postoji potreba, dodaje.
Poticaj da svoj posao rade s još više ljubavi i zadovoljstva Ruži Tandari i sestrama sa Zavoda svakako su pozitivni komentari roditelja čija se djeca ondje liječe.
U jednoj grupi na Facebooku našao se i komentar jedne sretne mame koja je za sestre s Rebra imala samo najljepše riječi hvale nakon što je njezina kćerkica operirana u toj zagrebačkoj bolnici, najvećoj u Hrvatskoj. Sestre su se, napisala je mama, o njezinoj malenoj brinule kao da je njihova. Sestru Ružu pitali smo što joj znače te lijepe riječi zahvalnog roditelja.
Zadovoljstvo, potvrdu i poticaj da svoje znanje i stavove prenesem na mlađe generacije sestara, kako bi oni koji će se ubuduće liječiti kod nas također imali pozitivno iskustvo, kaže. Medicinska sestra koja radi s djecom treba, osim biti izvrsna u struci, imati i određena dodatna znanja koja su vezana za rad s djecom različite dobi. Treba biti strpljiva, nježna i empatična, i prema djetetu i za potrebe roditelja, jer to kako se roditelji osjećaju uvelike utječe na dijete.
U njezinu poslu, ističe sestra Ruža, najljepše je kada dijete i roditelji zadovoljni i nasmijani odlaze kući. Najteže je otkrivanje i potvrda teške maligne dijagnoze.
Što je u mom poslu najizazovnije? Ponekad u mom radu postoje velike prepreke, izazov ih je prijeći i na taj način riješiti problem. Bilo da se radi o medicinskoj intervenciji, komunikacijskom ili organizacijskom problemu, u rješavanju mi uvelike pomaže moje dugogodišnje iskustvo, dodaje.
Zavod za dječju kirurgiju u KBC-u Zagreb njezino je prvo radno mjesto, a ondje je počela raditi 1984. godine, dok dužnost glavne sestre obnaša od 2012. godine. Školu za više medicinske sestre u višoj medicinskoj školi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1986. godine, a nakon toga završila je za prvostupnicu sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Tijekom 38 godina radnog staža susrela se s mnogo malih pacijenata, sve su to djeca koja su u njoj ostavila traga.
Puno malih pacijenata mogu nabrojiti koji su se urezali u moje sjećanje i koje ću pamtiti sigurno do kraja života. Isto tako, mislim da će i neki od njih pamtiti mene, poručuje. O stanju u hrvatskim bolnicama uvijek se puno govori i raspravlja, pa nas je zanimalo postoji li na Zavodu za dječju kirurgiju i urologiju KBC-a Zagreb neki segment koji bi se mogao poboljšati, nešto u što bi se možda trebalo više uložiti.
Da, uvijek postoje segmenti u kojima može bolje. Konkretno, kod nas na Zavodu to bi bilo više prostora za komforniji boravak roditelja s djecom, ističe. S obzirom na funkciju koju obnaša, glavna sestra ne radi u smjenama, tako da će Božić i Novu godinu provesti kod kuće. Na Zavodu se uvijek potrude djeci koja u blagdanske dane moraju biti u bolnici boravak učiniti ljepšim kako bi i ona imala osjećaj blagdana.
Već početkom adventa Zavod se ukrašava zajedno s djecom te čitavo razdoblje od Svetog Nikole do Božića i Nove godine djeca imaju dodatne prigodne sadržaje, kaže nam glavna medicinska sestra Ruža Tandara.
