Primalja mora imati ruku nježne dame, oči sokola i srce lava – pravilo je po kojem već 30 godina radi Biserka Matok Glavaš, glavna primalja "Klinike za ženske bolesti i porode u bolnici Merkur" u Zagrebu. Biserka, poznata kao babica Biba, pomogla je više od 5400 djece da dođu na svijet

Galerija

Primalja Biserka Matok Glavaš već 30 godina radi u bolnici Merkur u Zagrebu
Primalja Biserka Matok Glavaš već 30 godina radi u bolnici Merkur u Zagrebu Foto: Zadovoljna.hr
Kada uđete u rodilište Kliničke bolnice Merkur prvo što osjetite je topli, slatki miris novog života. A kada glavna primalja Biserka Matok Glavaš u ruke primi jedan dan staru bebicu, i ako ste tek svjedok toga trenutka, sve brige kao da nestanu, ništa drugo više nije važno osim tog sitnog bića pred kojim je avantura najveća od svih, zvana život.

Posao primalje uključuje puno više od vremena provedenog u rađaonici tijekom poroda. Primalja, objašnjava Biserka, brine u razdoblju prije začeća, o ženi tijekom trudnoće, tijekom i nakon poroda kao i o njezinom novorođenčetu...

A svakog radnog dana babicu Bibu upravo ti novi životi iznova pune energijom i baš to posao primalje čini najljepšim zanimanjem na svijetu.

Za mene je biti primalja najljepše na svijetu, to je životni poziv koji živite 24 sata na dan. Najljepše je i zato što svaki dan gledate nove male i velike obitelji kako sretno odlaze kući sa svojim bebicama, kaže Biserka Matok Glavaš, glavna primalja Klinike za ženske bolesti i porode u Kliničkoj bolnici Merkur u Zagrebu te glavna primalja rađaonice i rodilišta koja svoj posao jednako srčano radi već 30 godina. U posao primalje zaljubila se kao 10-godišnjakinja kada je na TV-u gledala emisiju u kojoj je jedna primalja govorila o svom zanimanju.

Rekla je da je babica i da se brine za male bebe i mene se to jako dojmilo. Zamišljala sam si da ću cijeli život promatrati bebe, igrati se s njima,.. Naravno, kad odrasteš shvatiš da biti primalja nosi puno više sa sobom, ali nakon te emisije začeta je ideja od koje nisam odustajala, sjeća se Biserka.

Posao primalje uključuje puno više od vremena provedenog u rađaonici tijekom poroda. Primalja, objašnjava Biserka, brine u razdoblju prije začeća, o ženi tijekom trudnoće, tijekom i nakon poroda, kao i o njezinu novorođenčetu. Nadalje, uključena je u skrb o ženama koje boluju od ginekoloških bolesti, u timove od predoperativne i postoperativne skrbi, vodi edukacije o reproduktivnom zdravlju žene, kontracepciji, prehrani tijekom trudnoće i nakon poroda, njezi novorođenčeta, pripremama za dojenje...

Što sve čini dobru primalju?

Primalja mora imati vrlo izražene komunikativne vještine, biti empatična i imati puno razumijevanja za stanje u kojem se žena nalazi. S jedne strane mora razmišljati profesionalno, a s druge strane koristiti i emocije da uspije napraviti najbolje za ženu, kaže. Žene, nastavlja Biserka, često radije komuniciraju s primaljom nego s liječnikom jer im je liječnik puno veći autoritet te ga se pomalo i ustručavaju, dok je primalja topla, nježna osoba kojoj prilaze s puno više povjerenja i svoje probleme će prije podijeliti s primaljom.
Dio posla primalje je i o vođenje brige o ženi tijekom trudnoće
Dio posla primalje je i o vođenje brige o ženi tijekom trudnoće Foto: Zadovoljna.hr


Primalje su općenito zagovornice svih prirodnih procesa tijekom trudnoće i poroda i zbog same te činjenice žene lakše i otvorenije razgovaraju s primaljom
, dodaje. Jednu od najvažnijih lekcija o svom poslu naučila je od liječnika ginekologa koji joj je na fakultetu predavao porodništvo.

Primalja mora imati ruku nježne dame, oči sokola i srce lava – pravilo je po kojem već 30 godina živi Biserka Matok Glavaš, glavna primalja Klinike za ženske bolesti i porode u bolnici Merkur u Zagrebu

Govorio je da je strpljenje jedna od osnovnih vještina koje treba imati u rađaoni jer je porod dugotrajan proces. Rekao je da ako ne znaš što bi radio, treba sjesti na ruke i čekati, da ne bi zaposlio ruke ako nema potrebe. Dakle treba pustiti vremenu da odradi svoje, otkriva. Za svaku primalju najvažnije je da, na kraju cijele priče, bude zadovoljna žena jer žena koja rađa mora biti u centru pažnje.

Rodilja je, kako znam često reći, glavna glumica u tom događaju, a svi mi smo samo statisti koji smo tu da joj uskočimo i pomognemo da sretno i zadovoljno donese dijete na svijet, kaže Biserka. A kolikim je ženama Biserka pomogla da svoju djecu donesu na svijet, i samoj joj je teško reći. U 30 godina radnog staža tijekom kojeg je prošla sve odjele Klinike za ženske bolesti i porode u Merkuru, 15 godina provela je u rađaonici, a ako se uzme da je tijekom 365 dana u godini imala prosječno jedan porod dnevno i kada se to pomnoži s 15 dobije se impresivna brojka od 5475 djece kojima je Biserka Matok Glavaš pomogla da dođu na svijet.

Najduži porod na kojem je bila, otkriva, bio je njezin vlastiti, a trajao je 22 sata.

Bilo je dugotrajno i mukotrpno u vrijeme prije skoro 25 godina kada nije bilo mogućnosti epiduralne analgezije, tako da sam kroz period poroda i trudova prošla bez pomoći analgetika, sjeća se majka 24-godišnje studentice novinarstva Ive.

Iskustvo vlastitog poroda i majčinstvo pomoglo joj je da još bolje razumije sve procese kroz koje žena prolazi u porodu.
Sretni roditelji na zidu ispred rađaonice pišu imena svoje djece i datume rođenja
Sretni roditelji na zidu ispred rađaonice pišu imena svoje djece i datume rođenja Foto: Zadovoljna.hr


Nešto što me definitivno obilježilo za cijelu moju buduću karijeru nakon vlastitog poroda jest činjenica da žena koja rađa treba svoju intimu, bez obzira što su joj u porodu izloženi najintimniji dijelovi tijela. Zadaća primalje je da skrbi o intimi rodilje i da vodi računa o tome da svi koji prolaze nemaju "na izvol'te" sve njezine intimne dijelove tijela, objašnjava.

U poslu primalje, nažalost, ima i dana koji nisu obojani osmijesima i srećom.

Najteže je kada se dogodi smrt novorođenčeta, bilo pri porodu, prije poroda ili neposredno nakon poroda. Teško je tada napraviti distancu, često se zbližimo s tim ženama i obiteljima i to su kontakti koji ostaju za cijeli život, priča Biserka te se prisjeća svoje prijateljice koja je u prvoj trudnoći imala mrtvorođenče.

Prijateljica je znala da se ne očekuje dobar ishod te me je molila da se dijete krsti ako se rodi živo. Rodila se mala Lucija koja je prodisala i zaplakala, ali je živjela samo pola sata. Poslije je prijateljica rodila drugo dijete, sina Luku koji je danas veliki dečko od 15 godina. Iako je druga trudnoća bila potpuno u redu i nije bilo nikakvih naznaka kao u prvoj trudnoći, ipak strepiš cijelo vrijeme trudnoće i dok se ne uvjeriš da će s bebom biti sve u redu, nisi miran. To su posebno emotivni trenuci, zaključuje.

Ipak, dana koji su puni osmijeha i sreće puno je više nego onih manje lijepih. Jedan od njih bio je dan kada je Biserkina sestra na svijet donijela njezinu nećakinju, a ona joj je u tome pomogla. I to je jedan od poroda koji je Biserki najviše prirastao srcu.

Imam osjećaj da su ta djeca, bez obzira na to što ih je rodila moja sestra, i moja djeca, sa smiješkom će Biserka Matok Glavaš.

Primalja Biserka Matok Glavaš ispred ulaza u rađaonicu KB Merkur
Primalja Biserka Matok Glavaš ispred ulaza u rađaonicu KB Merkur Foto: Zadovoljna.hr