Sedmogodišnji Fran iz Koprivnice medalje i pehare osvojio je u hrvanju i kartingu. Mlađi brat Jan želi poći njegovim stopama. Zato mu je omiljena igra dodjela nagrada za najbržeg u utrci i prikladno slavlje. Trogodišnji Jan veliki je obožavatelj automobila i utrka. Iako je tek izašao iz pelena, on nije nimalo neozbiljan igrač.
- Sam je pokazao želju za kartingom, što je nama bilo čudno zbog njegovih godina i motorike, ali ispostavilo se da strašno to dobro radi sa svoje tri godine, kaže Hrvoje Tisaj.
Janov i Franov otac Hrvoje svoju djecu ne sputava u željama za vožnjom kartinga. I on je sam osvojio nekoliko medalja u jet skiju. Zato nije ni čudo da su djeca od malih nogu u sličnom sportu.
- Jan je s godinu i pol dana počeo voziti i tada sam vidio da ima strašan osjećaj za ravnotežu, za neke stvari koje dijete u tim godinama možda nema talenta, ali sam vidio da jako pažljivo to radi i da razmišlja što radi. U prvoj vožnji ja sam trčao za njime na dugom užetu, i morao sam paziti kod kočenja i stajanja, da bi kasnije uz rad on sam shvatio kad treba pustit gas, kad stisnuti kočnicu. Danas on samostalno ide po stazi, prati stazu, vozi po stazi, kaže Hrvoje Tisaj.
Uobičajena dob za početak vožnje kartinga je između 4 i 5 godina. Jan se treninzima veseli kao beba bočici. Iako se i on još uvijek može nazvati bebom.
Samo par godina starija od njega je šestogodišnja Jana, koja je iako još zaigrana curica, i jako ozbiljna. Kada su u pitanju treninzi ritmičke gimnastike, i naravno nastup. Za trening ju priprema mama Danijela.
- Nismo mislili da će ostvariti dobar rezultat jer je bila najmlađa, a i nikad ju s rezultatom ne opterećujemo. Važno je da nastupi, sudjeluje, a ne koje će mjesto osvojiti, kaže Danijela Božić.
Majka govori o Janinom nastupu na državnom prvenstvu, na kojem je osvojila 8. mjesto od 16 djevojčica, ali i zapela za oko profesionalcima.
- Dobro mi je bilo, ali nije me bilo strah, nego sam se samo malo bojala, kaže Jana Božić.
Na njen rezultat vrlo je ponosna trenerica Tihana. Ona je inicirala njen prijelaz iz rekreativne, u grupu koja ozbiljno trenira, svaki dan po sat i pol.
- Primjetila sam ju zbog njezinog držanja i ozbiljnosti, stava, pristupa samom treningu, ali naravno i njezine motoričke sposobnosti su me odmah zainteresirale s obzirom da je tako mlada, tada je imala samo 5 godina. Ona je i najmlađa u grupi, tek je sad napunila šest godina, i s obzirom na njezinu dob, ozbiljno prihvaća treninge, i rad. Najčešće su djeca u toj dobi zaigrana, nemaju koncentracije, ali ona je potpuno koncentrirana, kaže Tihana Milas Bezjak.
Perspektivna gimnastičarka ima i plan za svoju budućnost. Više o njezinim planovima, ali i o životima ostale talentirane djece pogledajte u video prilogu kojeg je pripremila ekipa magazina Provjereno.
