Slomljeno srce nije samo pojam za emocionalnu bol. I u medicini postoji sindrom slomljenog srca, koji predstavlja sve rašireniji zdravstveni problem. Najčešće se javlja nakon ozbiljnijeg i intenzivnijeg emocionalnog stresa, kao što je jača svađa popraćena emocionalnim uzbuđenjem ili nakon intenzivnijeg fizičkog stresa.
Sindrom slomljenog srca ili Takotsubo kardiomiopatija jest stanje kada srčani mišić (miokard) postaje "omamljen" u kratko vrijeme i nije u mogućnosti efikasno pumpati krv, što je osnovna funkcija srca i srčanog mišića.
Točan uzrok tog sindroma nije poznat, no stručnjaci misle da nagli porast stresnih hormona, poput adrenalina, može izazvati "omamljivanje" srca. Simptomi sindroma slomljenog srca najčešće su jednaki simptomima srčanog udara (infarkta miokarda): jak pritisak, težina ili bol u prsima, osjećaj hladnog znojenja i kratkog daha, govori dr. Alenka Brozina, specijalistica interne medicine i subspecijalistica kardiologije iz Doma zdravlja Primorsko - goranske županije.
Nakon što se osoba radi tih neugodnih simptoma javi liječniku, dijagnoza sindroma slomljenog srca postavlja se putem EKG-a (elektroakrdiograma), laboratorijskih nalaza krvi, gdje se promatra dinamika takozvanih srčanih enzima te putem invazivne kardiološke obrade, odnosno koronarografije koja će postaviti konačnu dijagnozu, obzirom da su simptomi infarkta miokarda i sindroma slomljenog srca gotovo jednaki.
Osnovna razlika je u tome što kod infarkta miokarda dolazi do 'začepljenja' krvne žile srca ugruškom, dok kod sindroma slomljenog srca nema vidljivog ugruška, odnosno krvne žile srca su uredne, a sve se dokazuje koronarografijom, ističe dr. Brozina.
Sindrom slomljenog srca učestaliji je u ženskoj populaciji.
Točna dokaznica jasnih uzroka zašto je to upravo tako još nije donesena, no dovode se u pitanje promjene na osi 'mozak-srce' obzirom da su žene puno emotivnije i češće doživljavaju izrazito emotivne stresove, što izaziva pojačano otpuštanje hormona stresa koji u tolikoj koncentraciji imaju negativni učinak na srce i krvne žile srca, objašnjava kardiologinja te dodaje kako se taj sindrom nekada samo učio u teoriji na medicini, no sada se s njime sve češće susreće i u praksi.
Sindrom slomljenog srca u početnoj fazi liječi se medikamentoznom terapijom, slično kao i infarkt miokarda. Obzirom da se u periodu od mjesec dana očekuje potpuni oporavak, nužno je dalje sprovoditi kardiološke preglede prema naputcima kardiologa. Izrazito su bitne i tehnike opuštanja kako bi pacijenti naučili kontrolirati percepciju i reakciju na stres te prevenirali ponovnu pojavu sindroma.
Nažalost, ovo je tema o kojoj se mora još puno govoriti i nastojati objasniti, koliko sama reakcija na stres može biti štetna po organizam.
Ponekad je teško prihvatiti činjenicu da vlastitim mislima možemo izazvati stanje koje ima jednake tegobe kao i srčani udar.
Ohrabrujuće je da su sve žene, koje su preboljele sindrom slomljenog srca, jako svjesne onoga što im se dogodilo te hrabro rade na tehnikama opuštanja i kontroli svojih reakcija na stres, kaže dr. Alenka Brozina.
