S nama je podijelio kako se osjeća i kako teku pripreme, što na dolazak seke kaže trogodišnji Gabriel, ali i kakva imena dolaze u obzir.
Vrijeme jako brzo prolazi, u trenu je prošlo otkako smo saznali da čekamo bebu pa do sada. Bliži se termin, ali još uvijek nismo svjesni, tako će valjda biti do samoga kraja – tamo u trećem, četvrtom mjesecu. Žena je super, beba raste i to je najvažnije. Jako se veselimo što ćemo dobiti curicu, govori nam Stjepan i otkriva kako su trenutačno zaokupljeni izborom imena.
Ja bih jedno, gospođa bi drugo, to su vam sad one slatke brige. Ne bih još otkrio koja su nam imena na popisu, ali mogu vam reći da u obzir dolaze ona kratka – s tri slova. Dva su trenutačno opcija, jedno je modernije, a drugo tradicionalnije – ali na moderniji način, govori Stjepan.
Poznati chef kaže da je iščekivanje djevojčice sasvim drukčiji osjećaj nego iščekivanje dječaka, ali ipak je puno lakše jer je ona njihovo drugo dijete. Dok su čekali Gabriela, puno se pitanja vrtjelo po glavi, a sada su nešto smireniji i opušteniji.
Ja sam prvo tata, a onda sve ostalo. Ako nemaš obitelj džaba ti sve.
Znate kako se kaže – prvo pa muško. Eto, Gabrijel nam je prvi muški, a sad dolazi curica. Uvijek sam slušao priče drugih roditelja koji imaju curice kako je ona tatina mezimica, tako da jedva čekam da vidim kakav je to osjećaj imati curicu, kaže Stjepan.
Na pitanje što bi htio da kći naslijedi od mame, a što od njega, Stjepan nam kao iz topa odgovara da bi bilo baš lijepo da malena povuče tatine plave oči, baš kao i njezin braco.
Bilo bi dobro i da pokupi moju kreativnost, samo da ne povuče na mene snalaženje u prostoru i dvije lijeve noge. Ja ne bih nikad mogao igrati nogomet. Neka tu bude na mamu, da ne bude smotana kao ja, kroz smijeh nam govori poznati chef.
Uzbuđenje roditelja koji iščekuju bebu sasvim je normalna stvar, ali Stjepan nam ističe da i njihov Gabriel ne može dočekati dolazak seke. I dok su neki mališani pomalo ljubomorni na brace i seke, Gabriela baš sve zanima i stalno postavlja slatka pitanja.
Gabriel stalno mazi mamin trbuh i govori "moja seka, moja seka".
Gabriel jedva čeka seku. Puno mu pričamo o tome kako ona dolazi na svijet i kako je sada u maminom trbuhu. Kaže da će joj posuditi svoje stvari, da će joj dati svoje igračke i svoj krevetić, a da će on spavati u velikom krevetu.
Stalno mazi mamin trbuh i govori moja seka, moja seka. Možda još nije svjestan, ali razvuče osmijeh od uha do uha svaki put kad spomenemo seku. Vidjet ćemo kakav će biti braco – onaj ljubomorni ili onaj dobri, zaštitnički, govori Stjepan i dodaje da obitelj uvijek mora biti na prvom mjestu.
Veselimo se i jedva čekamo našu bebicu. Ja sam prvo tata, a onda sve ostalo. Ako nemaš obitelj džaba ti sve, zaključio je Stjepan.
Stjepan Vukadin: "Kad postaneš tata onda to malo čudo postaje sve na svijetu"
