Za neke učenike taj će dan biti ispunjen ponosom i uzbuđenjem, za druge olakšanjem, a za treće možda razočaranjem jer rezultati nisu onakvi kakve su priželjkivali.
Upravo zato svaki bi roditelj trebao razmišljati o tome da riječi koje oni izgovori djetetu mogu ostaviti mnogo dublji trag od samih ocjena.
Naime, djeca vrlo rano počinju povezivati vlastitu vrijednost s uspjehom. Ako ste tijekom odrastanja imali osjećaj da ste vrijedni samo kada postižete rezultate, vjerojatno znate koliko je teško kasnije razviti zdrav odnos prema neuspjehu.
Sve se više naglašava važnost poruke da su trud, razvoj i osobnost važniji od brojki upisanih u svjedodžbu.
To, naravno, ne znači da ocjene nisu važne ili da ih treba ignorirati. No posljednji dan nastave nije trenutak za analize, usporedbe i predavanja. To je dan kada dijete treba osjetiti da je viđeno kao osoba, a ne kao prosjek ocjena.
Koje bi rečenice dijete trebalo čuti?
U nastavku donosimo neke od rečenica koje će, bez obzira na ostvareni rezultat, doprinijeti zdravom razvoju djeteta.
1. Volim te bez obzira na tvoje ocjene.
Možda zvuči jednostavno, ali mnogoj djeci upravo ta sigurnost nedostaje. Pritom djeca koja osjećaju bezuvjetnu roditeljsku podršku razvijaju veću otpornost, samopouzdanje i motivaciju za učenje.
Kada dijete zna da ga roditelj neće manje voljeti zbog loše ocjene, lakše će preuzeti odgovornost za vlastite pogreške i iz njih učiti.
2. Ponosim se trudom koji si uložio/uložila.
Ovo je rečenica koja odražava ono što psihologinja Carol Dweck naziva mentalitetom rasta.
Pohvala usmjerena na trud, upornost i proces pokazala se korisnijom od pohvale usmjerene isključivo na rezultat. Dijete tada uči da uspjeh nije nešto s čime se rodiš, nego nešto što gradiš.
Posebno je važna za djecu koja nisu ostvarila rezultate kojima su se nadala. Niska ocjena ne znači nužno da dijete nije radilo ili da nije napredovalo.
3. Što si ove godine naučio/naučila o sebi?
Umjesto da se usmjerava na brojenje petica i drugih ocjena, preporučuje se razgovor koji će dijete potaknuti na refleksiju.
Možda je naučilo da može održati prezentaciju pred razredom iako se boji javnog nastupa. Možda je steklo novog prijatelja. Možda je prvi put zabilo gol na Tjelesno-zdravstvenoj kulturi. Možda je prvi put uspjelo riješiti sukob bez svađe.
Škola nije samo mjesto akademskog razvoja. Djeca ondje svakodnevno razvijaju socijalne i emocionalne vještine koje će im koristiti cijeli život.
Roditeljska pohvala vrlo je važna svakom djetetu.
4. Vidim koliko si napredovao/napredovala ove godine.
Roditelji često primijete promjenu tek kada pogledaju fotografije s početka i kraja školske godine, pa vide da je dijete naraslo i pitaju se kamo vrijeme leti. No rast nije samo fizički.
Tijekom jedne nastavne godine događa se pregršt situacija u kojima dijete napreduje, odnosno raste.
Dijete je možda ove godine postalo odgovornije, samostalnije, hrabrije ili suosjećajnije. Kada roditelj primijeti upravo te kvalitete, šalje poruku da uspjeh nije ograničen na školske ocjene.
5. Pogreške ne govore tko si.
Djeca koja dobiju lošiju ocjenu često zaključuju nešto mnogo ozbiljnije od toga da nisu dobro napisala test. Zaključe da nisu dovoljno inteligentna.
Zato je važno odvojiti ponašanje ili rezultat od identiteta.
Jedan loš rezultat, odnosno jedna lošije zaključena ocjena ne znači da je dijete neuspješno. Ta jedna lošija ocjena ne određuje njegovu budućnost. Kada roditelji to jasno komuniciraju, pomažu djetetu razviti zdraviji odnos prema vlastitim pogreškama.
Što bi trebalo izbjegavati?
Unatoč (uglavnom) dobrim namjerama, vrlo se često izgovaraju i neke rečenice koje će sve samo ne pomoći djetetu.
Rečenice poput sljedećih mogu stvoriti osjećaj srama i neadekvatnosti, a gotovo nikad ne povećavaju motivaciju:
Vidiš kako je tvoj brat uspio.
Tvoja prijateljica ima sve petice. Zašto ti nemaš?
Mogao si to i puno bolje.
Djeca se ne razvijaju jednakim tempom, nemaju iste sposobnosti ni iste okolnosti. Usporedbe često narušavaju samopouzdanje i odnos između roditelja i djeteta.
Za nekoliko godina dijete neće pamtiti svaku zaključenu ocjenu, ali će vrlo dobro zapamtiti kako se osjećalo kada je ušlo u automobil, stan ili kuću nakon podjele svjedodžbi.
Je li dočekano pitanjem o prosjeku ili zagrljajem? Je li dobilo poruku da vrijedi zbog svojih rezultata ili zato što je ono što jest?
