Bakterijsko prerastanje tankog crijeva – zvuči komplicirano, zar ne? Rijetki su oni koji su upoznati s tim stanjem, a ono je danas, nažalost, sve češće i nije bezopasno. Kako prepoznati simptome, kada se javiti liječniku te kako držati stanje pod kontrolom, znaju stručnjaci.

Bakterijsko prerastanje tankog crijeva problem je s kojim se muči sve veći broj ljudi današnjeg vremena.

O ČEMU JE RIJEČ?

Kako je objasnila spec. internistkinja, gastroenterologinja - hepatologinja, dr. med. Katja Grubelić Ravić, u tankome crijevu specifična je situacija.

Tu je vrlo mali broj bakterija ako smo zdravi i u normalnim uvjetima. I taj broj nikad ne prelazi deset na četvrtu po mililitru. Međutim, neka stanja, nekakvi poremećaji, kronične bolesti, neadekvatan unos namirnica, pogrešne namirnice... mogu dovesti do pojačanog naseljavanja bakterija, odnosno dovode do kolonizacije sluznice tankoga crijeva većim brojem bakterija i onda dolazi do bakterijskog prerastanja i tada govorimo o sindromu bakterijskog prerastanja tankog crijeva (SIBO), objasnila je.

Do bakterijskog prerastanja tankog crijeva može doći zbog poremećaja nekog od obrambenih mehanizama našeg organizma koji inače to stanje sprječavaju. To je primjerice želučana kiselina koja ima baktericidno djelovanje, odnosno kontrolira broj bakterija koje će doći do tankog crijeva.

U određenim stanjima kao što su atrofični artritis, kao što, recimo, pacijenti kad dugoročno uzimaju terapiju inhibitora lučenja želučane kiseline, dolazi do smanjenja produkcije želučane kiseline ili do totalnog prestanka u atrofičnom gastritisu i normalno da u tom stanju vi imate apsolutno oslobođen put bakterijama i dolazi do prerastanja, objasnila je dr. Grubelić Ravić.

KOJI SU SIMPTOMI?

Kod bakterijskog prerastanja tankog crijeva postoji cijeli niz simptoma i pacijente s tim stanjem vrlo se često svrstava pod takozvane funkcionalne poremećaje.

Vrlo su često ti pacijenti vođeni pod dijagnozom sindroma iritabilnog crijeva. Simptomi su nadutost, primarno nadutost, pacijenti se žale da oni sami uočavaju razliku u svom fizičkom izgledu ujutro, u popodnevnim satima i navečer. Razlika je u opsegu trbuha i to je ono evidentno i prvo zbog čega se javljaju.

Drugo su nelagoda i bolovi u abdomenu, česta konstipacija, odnosno zatvor, proljevi, znaju se razvijati i glavobolje kod takvih pacijenata, kronični umor..., nabraja dr. Grubelić Ravić.

KAKO SE STANJE DIJAGNOSTICIRA?

Stanje se dijagnosticira specifičnim dijagnostičkim postupkom, takozvanim SIBO testom.

To je izdisajni test koji je trenutačno glavni i najznačajniji dijagnostički postupak za postavljanje dijagnoze bakterijskog prerastanja tankog crijeva.

Princip testa je određivanje koncentracije vodika i metana u izdahnutom zraku i na temelju njihove vrijednosti postavlja se dijagnoza, objasnila je spec. analitičke toksikologije dr. Sanja Kačkov Maslać.

Test je neinvazivan, a traje tri sata.

Svakih 20 minuta ispuhuje se zrak u odgovarajuće vrećice. Na početku testiranja popije se testna otopina laktuloze, a veoma je važno pripremiti se pravilno prije izvođenja samog testiranja, što znači da se treba pridržavati uputa koje namirnice treba izbjegavati prije testiranja, koja stanja, dijagnostički postupci, kao i lijekovi mogu utjecati na rezultate samog testiranja te koja je prehrana preporučena na dan prije izvođenja testa, objasnila je dr. Kačkov Maslać.

LIJEČENJE

Iako se to ne bi moglo reći za sam sindrom, njegovo liječenje nije komplicirano, naglašavaju stručnjaci. Ono se sastoji od dva dijela.

Prvi je dijetalni režim.

Dijeta je koncipirana tako da se izbjegava velika količina ugljikohidrata. Oni su glavna hrana crijevnih bakterija i zato će pacijent od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci biti na dijeti bez primarno, recimo, škroba, dakle žitarica, koncentriranih ugljikohidrata... Bit će mu dopuštene neke vrste voća i povrća, meso u punoj paleti, ali neće moći jesti neke ranije možda omiljene stvari, objasnio je spec. internist - gastroenterolog, prim. dr. sc., dr. med. Milorad Opačić.

Drugi je dio liječenja antibiotska terapija koja se može, ali i ne mora primjenjivati kod svakog pacijenta.

Traje od 10 do 14 dana, a odabir antibiotika je u jednoj uskoj paleti koja primarno pokriva gram-negativne i anaerobne bakterije, objasnio je dr. Opačić.

Naravno, kod kompliciranijih slučajeva odlazi se korak dalje u liječenju.

Budući da je riječ o čestom, ali nedovoljno prepoznatom stanju koje može biti povezano s različitim bolestima, a primijetili ste neke od navedenih simptoma, raspitajte se o tom stanju, a savjet o tome kako ga držati pod kontrolom potražite kod stručnjaka.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju