Lektirni popis trenutačno je takav kakav je. Nitko ne očekuje da budu pročitane sve knjige s lektirnog popisa, nego barem one osnovne, pogotovo u strukovnim školama.
Međutim, velik broj tinejdžera (dakako, uz iznimke) ima ovakav stav: Što će mi lektira? Pa neću biti profesor hrvatskog! Nemam vremena za to. To je dosadno!
U ovoj situaciji neće pomoći nikakvo uređenje kutka za čitanje, podmićivanje poklonima, novcem i slično. Uostalom, što bi u konačnici, dugoročno gledano, vaš tinejdžer imao od toga?
Ono što sam i sama koristila u razredu zapravo je jednostavno te istodobno najučinkovitije rješenje koje će većinu tinejdžera nagnati na razmišljanje.
To je pitanje koje će pokrenuti raspravu – Što želiš biti kad odrasteš?
Vrlo vjerojatno dobit ćete odgovor da želi imati mnogo novca. Ako je tako, evo kako tome možete pristupiti.
Roditelj: U redu. Želiš imati mnogo novca. Na što bi potrošio taj novac?
Tinejdžer: Želim imati veliki stan, dobar auto i kupiti si sve što poželim.
Roditelj: Kako planiraš doći do tog novca?
Tinejdžer: Imat ću dobar posao.
Roditelj: A kako ćeš doći do tog dobrog posla?
Tinejdžer: Pa završit ću faks i naći dobar posao u struci.
Roditelj: Kako ćeš doći do dobrog fakulteta? Znaš li da ti trebaju dobre ocjene za to?
Vaš tinejdžer mora shvatiti da čitanje lektire nije samo - čitanje lektire.
Tinejdžer: Znam, da.
Roditelj: Koji god fakultet odabrao, na državnoj maturi pišeš ispit iz Hrvatskog jezika, a to podrazumijeva i esej. Da bi ti taj esej bio što bolji i da bi se znao što bolje izražavati, treba i pročitati koju lektiru.
Tinejdžer: Ma budem, ali ne baš sada.
Roditelj: Zašto ne baš sada?
Tinejdžer: Ma ne da mi se.
Roditelj: Misliš li da će ti se dati svaki dan na posao?
Tinejdžer: Paaaa… vjerojatno ne baš svaki dan.
Roditelj: Hoćeš li svejedno ići?
Tinedjžer: A da, pa morat ću.
Roditelj: Eto, tako moram i ja i svi drugi. Iako volimo svoj posao, ne da nam se baš uvijek raditi sve što moramo, bilo da radimo za drugoga ili da imamo svoju firmu. Međutim, mora se i to odraditi da bismo mogli napredovati. Što ti misliš o tome?
Tinejdžer: A da, ima smisla…
Ovisno o svojoj konkretnoj situaciji, nastavite voditi razgovor. Odgovori vašeg tinejdžera vodit će vas dalje. Dakako, neće svaki tinejdžer reći da želi na fakultet. Mnogi od njih odgovorit će vam da žele postati influenceri, tiktokeri i ostala pomodna "zanimanja".
No čak i tada razgovor o lektiri možete preokrenuti u željenom smjeru pa govoriti o tome da i e-pošta koju će slati svojim klijentima jednog dana, kao i objave koje će možda stavljati na društvene mreže, moraju biti u skladu s normom hrvatskog standardnog jezika kako bi ga drugi shvatili ozbiljno, a čitanje lektire itekako pomaže u savladavanju pravila jezika i bogaćenju rječnika.
Ključno je da tinejdžeru, neovisno o situaciji, pokažete širu sliku. Tek kada bude imao širu sliku svoje bliže i dalje budućnosti, moći će, pa makar djelomično, shvatiti da je lektirni popis napravljen s razlogom.
