ZAŠTO DOLAZI DO PROBLEMA U HRANJENJU?
Prve ozbiljnije probleme oko hranjena djeteta mnogi roditelji počinju primjećivati oko djetetove druge godine života. Štoviše, istraživanje Schoedera i suradnika pokazalo je 60 posto roditelja dvogodišnje djece, 30 posto roditelja trogodišnje djece i 50 posto roditelja četverogodišnjaka izvještava o problemima tijekom obroka.
U istom istraživanju nije bilo gotovo nikakvih prijava o tome da se problemi s hranjenjem javljaju ranije od druge godine života, a danas znamo i zašto je to tako.
Naime, do prve godine svog života dijete utrostruči svoju težinu, a kako ide prema drugoj godini, dobivanje na težini polako se usporava.
Bude li se djetetu ponudio poseban obrok nakon što odbije ono što jede ostatak obitelji, samo će još dodatno potaknuti izbirljivo ponašanje te će dijete vidjeti da može dobiti baš sve što poželi.
Prirodna posljedica toga je da se i djetetov apetit značajno smanjuje od druge do šeste godine života. Osim toga, oko druge godine života kod djeteta se polako počinje javljati potreba za svojevrsnom neovisnošću te su u njegovom rječniku sve češće riječi „ne“ i „neću“. Odbijanje hrane pravi je izraz toga.
ŠTO NAPRAVITI KADA DIJETE NE ŽELI JESTI?
1. Ugasite televizor, maknite mobitele i sjednite za stol
Mjesto na kojem jede za dijete mora biti lijepo i sigurno. Potrudite se, koliko je to god u vašoj mogućnosti, da mjesto blagovanja bude i naizgled lijepo, svjetlo i što prozračnije.
Pritom je važno od samog početka kada dijete prelazi na krutu hranu odrediti mjesto za hranjenje. To treba biti kuhinjski ili blagovaonski stol. Što ranije počnete s tim, to će djetetu biti normalnije da se jede samo za stolom.
Pritom je vrlo važno maknuti sve distrakcije poput laptopa, tableta, televizora i mobitela. Neka se dijete usredotočuje samo na hranu. Zajedno s njim komentirajte hranu, okuse, boje hrane, pitajte ga na što ga koji oblik podsjeća, što mu se sviđa kod određene namirnice, a što ne.
Neka omiljena igračka također „sjedne“ za stol. Možete joj čak postaviti i poseban tanjur, a potom djetetu postavljati pitanja poput: Što misliš, zašto je dobro da medo jede mrkvu?
2. Držite se rutine i budite strpljivi
Nedvojbeno je da će biti situacija u kojima nećete imati energije boriti se s djetetom i moliti ga da sjedne za stol, no kako biste što prije i što uspješnije riješili probleme hranjena, morate biti ustrajni. Djeca upijaju sve što vide poput spužve. Vide li da govorite jedno, a potom ga puštate da radi što želi, poput trčanja pred televizor, smatrat će da može dobiti baš sve i da vaša riječ zapravo i nema težinu.
3. Neka igračka „sudjeluje“ u obroku
Igračke u dječjem razvoju imaju vrlo važnu ulogu. One su sastavni dio izgradnje identiteta djeteta te utječu na djetetove intelektualne i tjelesne sposobnosti, kao i na socijalnu i emocionalnu zrelost.
Također mogu imati i terapeutski ulogu jer je djetetu lakše izraziti svoje emocije kroz igračku nego izreći kako se ono samo osjeća. I upravo zato omiljena igračka može biti sjajan pomagač i prilikom hranjena.
Neka omiljena igračka također „sjedne“ za stol. Možete joj čak postaviti i poseban tanjur, a potom djetetu postavljati pitanja poput: Što misliš, zašto je dobro da medo jede mrkvu?
Djetetove odgovore vodite prema tome da će mu, primjerice, mrkva pomoći da vidi u mraku, a nikako nemojte samo govoriti da je to dobro za njega. Dijete predškolske dobi, naročito između 2. i 4 godine, ne može shvatiti što to znači da je nešto dobro za njega.
4. Koristite šarene tanjure i zabavne oblike hrane
Djeca na vole jednoličnost. Njihov je svijet šaren, pa takvi trebaju biti i obroci, ali i tanjuri. Na tržištu postoji uistinu širok raspon tanjura za djecu koji hranjenje pretvaraju u pravu igru – od onih s omiljenim animiranim junacima do onih koji na sebi sadrže svojevrsnu društvenu igru u kojoj je desert cilj.
Velika pomoć može biti i hrana lijepih, djetetu dragih oblika. Dakako, teško je u svakodnevici roditeljstva pronaći vrijeme za igranje s hranom i rezanjem u „instagramske“ obroke, no možete si olakšati tako što ćete kupiti obične, plastične modlice za kolače i naprosto njima u nekoliko sekundi odrezati, primjerice, kruh, pureću šunku, palačinke, jaja i sličnu mekaniju hranu.
5. Nemojte kuhati posebne obroke za dijete
Jedna od zamki u koju upadaju brojni roditelji želeći djetetu dati sve što želi jest kuhanje zasebnih obroka djetetu, a drugih obitelji. Iako se možda čini najlakšim djetetu jednostavno skuhati ono što želi, makar to bile nezdrave opcije, time i sebi i njemu činite medvjeđu uslugu. Posebno izbjegavajte bilo kakvo nagrađivanje hranom.
Bude li se djetetu ponudio poseban obrok nakon što odbije ono što jede ostatak obitelji, samo će još dodatno potaknuti izbirljivo ponašanje te će dijete vidjeti da može dobiti baš sve što poželi. Ohrabrite dijete da sjedi za stolom kada jede i ostatak obitelji, bez obzira na to jede li ili ne. S vremenom će samo posegnuti za namirnicama koje i vi jedete.
