Iako se na prvi pogled čini kao da igračka nema što raditi s djetetom u prvom razredu jer je ono sada „veliko“, igračka je sastavni dio izgradnje identiteta djeteta, čak i kao sedmogodišnjaka, a ujedno može značajno pomoći u separacijskom procesu, naročito ako je praćen anksioznošću.
Separacijska anksioznost ili stanje velike tjeskobe označuje strah od napuštanja djeci bliskih osoba. Često se manifestira kao izrazit osjećaj nelagode i straha koji se javlja kod djeteta pri odvajanju od bliske osobe koja pruža sigurnost ili kao reakcija kada im pristupi stranac.
Ne zna se zašto neka djeca kroz tu fazu prolaze relativno blago i kratko, a druga vrlo intenzivno. Tako će kod neke djece prilagodba na vrtić ili prvi razred trajati dva-tri dana, dok će kod drugih biti potrebni tjedni, pa i mjeseci.
U pravilu se djeca do svoje pete godine teže odvajaju od roditelja, naročito kada to podrazumijeva boravak u novoj okolini, no separacijska anksioznost vidljiva je i kod mnogih sedmogodišnjaka koji kreću u školske klupe. Ako tome nije prethodilo nekoliko godina pohađanja vrtića, prilagodba će teći nešto sporije, ali jednako tako može biti vrlo uspješna.
I upravo u tome igračke imaju vrlo važnu ulogu. Kada se dijete samostalno igra, stvara temelje za gradnju samopouzdanja, koncentracije, snalažljivosti, osjećaja identiteta i kreativnost. Igra razvija maštu, olakšava razumijevanje svijeta, doprinosi afirmaciji njegove ličnosti.
Štoviše, igra s dobrim igračkama utječe na djetetove intelektualne i tjelesne sposobnosti, kao i na socijalnu i emocionalnu zrelost.
Što se tiče intelektualne sposobnosti, igra djetetu omogućuje aktivno istraživanje i interakciju s vršnjacima i odraslima, a materijali i prostor u kojem se igra uvode ga u svijet apstraktnog mišljenja, logičkog zaključivanja, kombinatorike, razumijevanja znakova i simbola. Kada govorimo o tjelesnoj sposobnosti, igrom se zadovoljava djetetova sposobnost za kretanjem i razvija se koordinacija pokreta.
Igračka može biti od velike pomoći u procesu odvajanja.
Možda i najvažnije kada je riječ o polasku u prvi razred jest to što se igrama i igračkama potiču različiti oblici komunikacije, stvaraju se prijateljstva, jača pozitivna slika o sebi samome, stječe se samopouzdanje, empatija, omogućuje se uspostava emocionalnih veza između djeteta i okoline te time pridonosi integraciji i socijalizaciji djeteta te se ujedno dijete uči pravilima ponašanja u društvu kao što su suradnja, dogovor, pridržavanje pravila i slično.
Kako znati treba li djetetu igračka u prvim danima nastave?
Kada je riječ o prvim danima nastave u okruženju koje je djetetu nepoznato, igračka je od presudne važnosti i u toj situaciji treba pratiti isključivo ritam djeteta.
U djetinjstvu se igra, rad i učenje isprepleću, a uz pomoć igračke djeca izražavaju svoje strahove, frustracije, radost i tugu, pa odrasla osoba može imati dobar uvid u djetetov svijet. Za dijete je igra osnovni i najvažniji oblik njegova života, a kao takva i neodvojiva od prvog razreda.
Postoje djeca kojima neće padati na pamet nositi medvjedića ili autić u školu, kao i ona koja neće moći ni zamisliti sjedanje u školsku klupu bez sigurnosti igračke. Kako biste znali u kojoj je fazi vaše dijete, otvoreno porazgovarajte s njime nekoliko dana prije početka nastave, naročito ako ste primijetili da kod njega postoji strah od polaska u prvi razred.
Upitajte ga kako se osjeća, je li sretno, uzbuđeno, boji li se. Zadržite pozitivan stav o nastavi i novim pustolovinama koje ga čekaju, ali mu i napomenite da u tome nije sam. Recite mu da će upoznati brojne nove prijatelje, ali da, ako želi, u tome mu mogu pomoći i njegovi plišani „prijatelji“ ili bilo koja druga omiljena igračka. Pratite kako će dijete reagirati na pitanja.
Osim toga, igračka ujedno može biti i sredstvo uz čiju će se pomoć dijete zbližiti s ostalima iz razreda, što je posebno važno sada kada zbog epidemioloških mjera neće smjeti napuštati učionicu i igrati se izvan nje.
Ako se dijete unatoč razgovoru srami imati igračku uz sebe, ali se istodobno boji biti bez nje u razredu, možete mu ponuditi opciju da igračka bude spremljena u školskoj torbi. Primjerice, možete mu reći da će medvjedić jednako tako slušati učiteljicu i kasnije s njime rješavati zadaće.
Što god činili, pratite djetetove reakcije. Nakon nekoliko dana do nekoliko tjedana, ovisno o djetetu, završit će poteškoće separacijskog procesa te će dijete samo od sebe reći da više ne želi odlaziti u školu s igračkom. No dok do toga ne dođe, budite mu podrška. Ipak je ovo za dijete jedna od najvećih pustolovina u njegovu malom životu.
