Mama, zašto je onaj dječak u kolicima? Tata, zašto ona djevojčica tako izgleda? Zašto onaj čovjek nema jednu ruku?
Sigurno se gotovo svaki roditelj suočio s ovakvim pitanjima, a da stvar bude još neugodnija, vjerojatno je da vam je to pitanje bilo upućeno u javnosti, i to vrlo glasno.
Međutim, koliko vam god na prvu bilo neugodno i koliko god da ste od srama htjeli propasti u zemlju, situacije u kojima vaše dijete vidi osobe s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom zapravo mogu biti prilike za učenje.
Evo kako to možete postići.
1. Izbjegavajte koriti dijete
Dječja radoznalost zapravo je dar. Sasvim je normalno da djeca, kako rastu, žele razumjeti razlike. Naprosto im treba dopustiti da budu djeca, a početi ih grditi zbog njihove znatiželje može negativno utjecati na njih i učiniti da se posve zatvore pred vama te nikada više ne postavljaju pitanja.
Ako djetetu kažete da ne smije zuriti u, primjerice, osobu s invaliditetom, ne učite ga pristojnosti, nego ga učite tome da se treba bojati različitosti.
Umjesto toga, naučite djecu kako stupiti u kontakt s tom osobom. Ako ste dovoljno blizu i ako je druga osoba, ili pak roditelji nekog djeteta s teškoćama u razvoju, spremno za interakciju, pristupite im. Dopustite djetetu da postavlja pitanja o imenu, pa i stanju u kojem se određena osoba nalazi.
2. Budite uzor
Kao i kod svakog drugog ponašanja koje želimo da naša djeca nauče, jedan od najučinkovitijih načina poučavanja je da sami modeliramo to ponašanje, tako da dijete dobije vizualizaciju onoga što treba učiniti.
Najbolje što roditelji mogu učiniti u ovoj situaciji, prije potencijalne interakcije ili ako ste udaljeni pa ona nije moguća, jest da odvedete svoje dijete na stranu i tiho mu objasnite da osoba ima dio tijela – mozak, nogu, oči itd. – koji radi drugačije od našeg. No obavezno djetetu napomenite da je to jedina razlika te da su u svemu ostalome oni jednaki kao i svi ostali.
Također možete reći svome djetetu da je u redu primijetiti, ali ne i zuriti. Možete mu reći da je u redu nasmiješiti se, pozdraviti ili mahniti, a potom takvo isto ponašanje prakticirajte i sami ako vidite da je djetetova pažnja krenula prema određenoj osobi.
3. Pronađite zajedničke poveznice
Kao roditelj, možda se osjećate posramljeno što vaše dijete zuri, no upravo je to trenutak u kojem ono može naučiti važnu lekciju. Da biste to postigli, povežite taj trenutak s nečim što je vašem djetetu poznato. Možete reći: Vidim da primjećuješ onu djevojčicu u invalidskim kolicima. Znaš, neka se djeca kreću hodajući, baš kao ti, a neka koriste invalidska kolica.
Situacije u kojima dijete ugleda nekog "drugačijeg" prilika su za učenje. a ne za posramljivanje.
Takvim rečenicama otvarate vrata za potencijalni razgovor pun poštovanja. Dođe li do interakcije i vidite da je i druga osoba voljna razgovarati, možete pokušati pokrenuti teme koje bi im mogle biti zajedničke kako biste pokušali probiti led. Njegova omiljena boja je plava, možete reći za svoje dijete. Koja je tvoja?
Ovo su jednostavni načini za otvaranje razgovora i pronalaženje sličnosti umjesto razlika.
4. Budite svjesni raspoloženja druge strane
Koliko god se ova situacija činila prikladnom za učenje o različitostima, morate biti svjesni da osoba s invaliditetom ili roditelji djeteta s teškoćama u razvoju neće uvijek biti raspoloženi za interakciju. Možda su premoreni, možda imaju loš dan. To nema nikakve veze s vama i vašim djetetom. U tom trenutku je najbolje ono što smo ranije spomenuli – djetetu potiho objasniti različitosti i povezati ih sa sličnostima u njegovu životu.
No uvijek možete pristupiti toj osobi ili djetetovim roditeljima pa reći: Primijetila sam da je moje dijete znatiželjno u vezi vas. Možemo li vam postaviti nekoliko pitanja?
5. Neka učenje započne kod kuće
Preporučujemo da izložite i obrazujete svoju djecu o invaliditetu i različitostima što je ranije moguće, tako da kada se susretnu s takvim situacijama, imaju osnovno znanje i mogu postavljati pitanja s određenim razumijevanjem.
Najjednostavniji način za to jest čitanje slikovnica takve tematike jer kroz fiktivne likove djeca puno brže uče, a to potom primjenjuju na vlastitu svakodnevicu.
