"Prije sam radio sve i svašta kako bih se obranio od zločeste djece. Bio sam najmanji i još uvijek sam najmanji. Ali biti mali dođe i s nekim dobrim stvarima. Na primjer, možeš se sakriti u jako mala mjesta. To sam uvijek radio u prvom razredu. Čim sam došao u školu, odmah bih se sakrio u jedan prazni ormarić. To je bilo moje utočište."
Tako nam je govorio trinaestogodišnji Jan prije nepunih mjesec dana kada smo razgovarali na Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja.
Jan je u intervjuu na našem portalu pozvao djecu da se bore riječima, a ne šakama, da uvijek budu tu jedni za druge i da šire ljubav, a ne mržnju.
Nasmiješeni, komunikativni i empatični dječak zna da dobrota leži u pomaganju drugima i pravi je primjer svojim vršnjacima. Iako je prošao sito i rešeto, svejedno je pronašao snage da javno govori o sve češćem problemu koji ostavlja posljedice prije svega na djecu, ali i na roditelje.
Od tog su se dana dogodile neke velike stvari. Prije svega isprike. I obećanja da se to više nikada neće dogoditi u Janovoj školi. I još neka mala veselja.
A na Međunarodni dan sreće dogodila se sreća najveća.
Važnost borbe protiv vršnjačkog nasilja prepoznao je i Hrvatski nogometni savez te Luka Modrić, idol junaka naše priče koji mu je odlučio pružiti otvorenu podršku.
Luka je tako ispred južne tribine maksimirskog stadiona upoznao Jana, stisnuo mu ruku i dao vjetar u leđa koji bi mogao zacijeliti sve ono tužno što mu je vršnjačko nasilje donijelo.
Tom je gestom kapetan pokazao da je veliki igrač, ali i veliki čovjek. Potpisao je dres sa svojim brojem i album sa sličicama, a Jan je Luki poklonio svoje najdraže piće.
Jan i Luka poslali su važnu poruku: nasilju nije mjesto u školama, na igralištu niti na internetu. Niti bilo gdje. Nasilje među vršnjacima ne treba umanjivati riječima poput to su samo nestašna djeca jer djeca će jednog dana postati odrasli ljudi. A želimo da si oni pružaju ruke, a ne podmeću noge.
