Danas, 6. lipnja, u Zagrebu počinje 35. Tjedan suvremenog plesa, koji ove godine više nego ikada slavi inkluziju. Sve do 12. lipnja publici će se predstaviti i stara i nova imena s međunarodne scene, a o svemu tome što možemo očekivati, kakva je budućnost suvremenog plesa i kolika je u tome uloga klasike, razgovarali smo s Mirnom Žagar, osnivačicom i umjetničkom ravnateljicom festivala Tjedan suvremenog plesa.

Z: Što nam sve donosite ove godine?

M.Ž.: Nastojali smo održati kontinuitet dijaloga s nekim od umjetnika koji su aktivni sudionici suvremene plesne scene u Europi danas. Tako na 35. Tjedan suvremenog plesa Liquid Loft dolazi s novim, pomlađenim ansamblom i novim koreografskim idejama Chrisa Haringa; kako s talijanskom scenom surađujemo dulji niz godina, u Zagreb ponovno dovodimo Silviju Gribaudi (koja je svoju karijeru započela unutar EU projekta koji se održavao i u Zagrebu u našoj suorganizaciji); PIXEL je nastavak prezentacije dijaloga tehnologije i plesa te se nastavlja na vrlo uspješnu prezentaciju ranije predstave Hakanai, koju smo gledali 2015.

Alien Express je međunarodna hit-predstava u produkciji Flote, našeg dugogodišnjeg partnera i mladi umjetnici su jedni su od 20 pobjednika Aerowaves platforme 2016 - i tu se ogleda naša želja za populariziranjem urbane forme na tradicionalnim scenama, a ne samo u alternativnim prostorima. Izuzetno nam je drago dovesti natrag skupinu CandoCo, što je nastavak višegodišnjeg kontinuiranog nastojanja senzibiliziranja javnosti i struke u Hrvatskoj ka otvaranju suvremenog plesa drugačijim tijelima i umjetničkom djelovanju osoba s invaliditetom u području plesa.

Premijera Brune Isakovića i Mije Zalukar naša je potpora u razvoju nove generacije hrvatskih plesnim umjetnika, dok Petru Zanki, koju smo podupirali u ranijim godinama njenog plesnog djelovanja, povezujemo s hrvatskom scenom u nadi otvaranja puteva suradnje između Seattlea (gdje Petra sada djeluje) i Zagreba.

DOM Sonje Pregrad nova je verzija istoimene predstave koju je Sonja prezentirala prije nekoliko mjeseci i rezonira s temom kojom se bavimo dulje vrijeme: osjećajem pripadanja, bivanja. Također je rezultat dugogodišnje suradnje s ovom umjetnicom koja živi na relaciji Zagreb – Berlin. Izuzetno nam je drago da našu obljetnicu možemo podijeliti s proslavom 20 godina djelovanja jedinstvene riječke skupine, tranzicijskog fikcijskog kazališta TRAFIK, a koji su česti gosti festivala te su i dio naše kontinuirane suradnje s riječkom plesnom scenom.

Z: Sve češće gledamo plesne predstave koje nisu samo plesne. Što mislite o spajanju plesa i drugih umjetnosti ili tehnologija?

M. Ž.: Ples je danas ujedno i hibridna forma. Ples je, kroz svoje promišljanje prostora i vremena, a ne samo tijela i njegove fizikalnosti, bitno utjecao na druge medije i discipline. Stoga je taj dijalog danas puno ravnopravniji. Profesionalni plesač tipično trenira najmanje osam godina, ali u tom treningu tijela plesni autor razvija i svoje druge intelektualne sposobnosti, inspiraciju nalazi u svakodnevici, ne samo u fikciji i općim idejama. Rekla bih da je ples oduvijek bio teatar.

Problem nastaje u nama samima kada se ograničimo na to kako i što smatramo plesom ili kada jednu plesnu estetiku uzdižemo iznad drugih. Zato je Tjedan suvremenog plesa nastojao i nastoji prikazati raznolikost

Z: Što biste preporučili iz ovogodišnje programa?                              

M.Ž.: Ovogodišnji program, iako je raznolik i pruža veliki izbor, ipak je nešto manjeg opsega no ranijih godina, no vjerujem da će svatko moći odabrati nešto za sebe. Za one koje fascinira pokret i zvukovno okruženje svakako su tu Liquid Loft, Alien Express. Za minimaliste tu je 365, za one željne inteligentnog humora Silvia Gribaudi, za tehnofreakove i sve fascinirane tehnologijom i vizualnim bogatstvom Pixel. Za one domoljubne, ali i željne intimnih doživljaja svakako DOM, Trafik, Shake it Off, a za one koji žele pratiti razvoj suvremenog plesa i daju značaj socijalno osvještenom kreativnom biću tu je CandoCo.

Z: Lijepo je vidjeti break dance i ostale urbane plesne stilove u predstavama. Je li prožimanje plesnih stilova budućnost plesa?

M. Ž.:Plesač danas mora biti izvrstan u barem tri od brojnih plesnih tehnika, a koreografi crpe inspiraciju i grade vlastiti plesni rječnik i stil inspirirani raznim drugim plesnim stilovima, tehnikama, promišljanjima. Hip-hop i break dance nisu više neka inovacija, ali na našim prostorima je još uvijek rijetkost vidjeti koreografski osmišljenu cjelovečernju predstavu utemeljenu na hip-hop stilu i k tome na tradicionalnim pozornicima.

Z: Koju biste nam klasičnu plesnu predstavu preporučili?

M.Ž. Što znači klasično? Nešto što nam pruža osjećaj sigurnosti, mislimo da će nam se svidjeti i da nećemo požaliti gledanje predstave? U tom pogledu, većina je predstava nekako priklonjena ovoj kategorizaciji, iako s pomakom. Primjerice, Pixel ima klasičnu formu u smislu kako je konstruirana predstava, Liquid Loft nam pruža osjećaj nostalgije i daje atmosferu glazbene dvorane.

Želimo li se nasmijati, a vidjeti izvrsno i inteligentno postavljenu predstavu, svakako ne možemo propustiti predstave Silvije Gribaudi. Kako operu transformirati u ples, pogledajmo u talijanskoj predstavi Tristissimo. Yasmeen Godder i CandoCo vrhunac su klasične forme koja probija konvencije. Vjerujem da će svaki odabir ostati u sjećanju, a svakako nemojmo zaboraviti da predstave traju oko sat vremena te se nadam da je to ipak pristojno vrijeme za biti strpljiv i otvoren i nekom novom, možda i ne tako klasičnom, iskustvu. Ovo je Tjedan suvremenog plesa.

Još lakše do inspiracije uz omiljene teme. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju