Medicinska sestra Violet Gosset riskirala je kaznu zbog pisanja dnevnika o tome čemu je svjedočila radeći u bolnici smještenoj u blizini crte bojišnice u Francuskoj. Dnevnik koji je Violet pisala u tajnosti, čak 90 godina stajao je zaboravljen na tavanu gdje je pronađen prije tri godine.
U bilješkama koje je vodila za vrijeme Prvog svjetskog rata od 1915. do 1919. godine na Zapadnoj fronti Violet opisuje potresne prizore kojima je svjedočila.
![]()
Prvi svjetski rat završio je prije točno 100 godina, 11. studenog 1918. godine
Nosila poslagana poput sardina su svugdje. Dolaze ležeći na nosilima u lokvama krvi namočeni po cijeloj koži i u debelim naslagama blata od glave do pete. Dva pukovnika umrla su prošle noći, a nemaju ih gdje sahraniti. Mrtvačnica je puna, vojnici su naslagani ondje zamotani u deke dok im bose noge vire van, napisala je Violet. Svoj dnevnik donijela je sa sobom u Englesku i od njega napravila album u obliku kronika vremena koje je provela na bojišnici.
Poslije Violetine smrti dnevnik je proslijeđen njenoj rodbini i s vremenom bio zaboravljen. Prije tri godine pronašla ga je nova vlasnica čisteći tavan njene kuće u engleskom Midlandsu. Dnevnik je prvo namjeravala baciti, ali kasnije ga je odlučila odnijeti na procjenu u antikvarijat. Stručnjaci za antikvitete bili su zapanjeni bilješkama te su ih proglasili neprocjenjivim djelom britanske povijesti.
Violet Gosset prvo je radila u baznoj bolnici u gradu Boulogne, a kasnije u stacionaru za razvrstavanje žrtava u blizini linije bojišnice. U dnevniku je istaknula kako se rad na ta dva mjesta jako razlikovao.
Za vrijeme teških borbi, u stacionaru smo bili na nogama dan i noć. Kada bi došlo zatišje mogli smo si priuštiti slobodan dan, piše. Jedan dan u stacionaru opisuje ovako:
Puni smo ranjenih u užasnom stanju. Otišla sam pukovniku i rekla mu kako bismo voljeli vidjeti tu gomilu na vlaku. On je opet bio u svom prepoznatljivom bijesnom raspoloženju i rekao da nam je dužnost slušati naredbe. Kasnije smo čuli kako je stigla vijest da neprijatelj rapidno napreduje.
![]()
Dnevnik koji je medicinska sestra Violet Gosset pisala u tajnosti, čak 90 godina stajao je zaboravljen na tavanu gdje je pronađen prije tri godine
Unatoč crnilu Prvog svjetskog rada, Violet je u dnevniku zabilježila i neke trenutke veselja i sreće. Jedan od takvih trenutaka bio je Božić 1916. godine koji je medicinska sestra opisala kao "vrlo radostan s vrlo malo ozlijeđenih na čemu smo bili zahvalni; imali smo i ukrase".
Juha je bila prvo jelo od šest sljedova, a sa svakim slijedom imali smo drugo vino. Odlično smo se zabavili, a poslije smo i plesali, zabilježila je Violet.
Hrabra medicinska sestra nije se libila suočiti s ratnim sekretarom, lordom Derbyjem kada je došao u posjet bolnici. Kada ju je pitao ima li osoblje sve što mu je potrebno, odgovorila je:
Ne, imamo jednu vilicu na šest ljudi.
Nadređeni su poslije bili jako ljuti zbog toga, otkrila je Violet u dnevniku.
Adrian Stevenson, vojni ekspert britanske aukcijske kuće Hanson’s Auctioneers, dnevnik Violet Gosset opisuje zapanjujućim.
To je fascinirajući i važan dokument koji će, nadam se, biti sačuvan za generacije koje dolaze. Nadam se da će pridonijeti i našem boljem razumijevanju užasa koji su se dogodili u Velikom ratu te svih onih hrabrih žena i muškaraca koji su dali svoje živote kako bismo mi danas uživali u slobodi, zaključuje Stevenson.