Na drugoj strani stoje oni koji prakticiraju glasnu štednju (loud budgeting) – trend koji se ne srami pokazati da su financije ograničene i da štednja nije znak neuspjeha, nego svjesnog izbora.
Tihi luksuz eksplodirao je u mainstreamu nakon serije Succession i pojave brendova poput The Row, Loro Piana i Totême, koji njeguju ideju da je pravi luksuz onaj koji se ne vidi. To je svijet u kojem se cijeni diskrecija, kvaliteta i poruka imam, ali ne moram pokazivati.
Nasuprot tomu, glasna štednja donosi potpuno drukčiju energiju. Ona je odgovor na globalnu inflaciju, nenormalan rast cijena najma i hrane, ali i umor od prikazivanja lažnog obilja na mrežama. U njezinu je središtu iskrenost, pa tako umjesto da skrivamo da nemamo novca za skupi restoran, jednostavno kažemo Neću ići jer štedim.
Na društvenim mrežama pojavljuju brojni profili koji otvoreno govore o tome kako srezati troškove, planirati budžet, odgađati kupnju i pronalaziti zadovoljstvo u malim stvarima.
Glasna štednja nije samo ekonomija – ona je postala filozofija života.
U društvu koje nas desetljećima uvjerava da vrijedimo onoliko koliko trošimo, glasna štednja djeluje gotovo kao čin pobune. Posebno u zemljama poput Hrvatske, gdje se dugo njeguje mentalitet što će ljudi reći i gdje se često kupuje više srcem nego razumom, ova promjena paradigme zvuči oslobađajuće.
Realnost je takva da većina ljudi danas osjeća pritisak inflacije. Prema podacima Eurostata, troškovi života u Europskoj uniji porasli su u prosjeku više od 25 posto od 2020. godine. Hrvatska nije iznimka: cijene hrane, goriva i stanovanja dosegle su jako visoke razine.
U tom kontekstu glasna štednja nije izraz siromaštva, već emocionalne i financijske zrelosti.
Psiholozi sve češće ističu da prihvaćanje stvarnosti, umjesto negiranja ili glume, smanjuje stres i tjeskobu. Kada otvoreno priznamo da moramo paziti na troškove, oslobađamo se srama i lažnih standarda.
Ljudi koji prakticiraju financijsku transparentnost osjećaju veću kontrolu nad svojim životom.
Ne mogu ići jer štedim
Nekad je bilo neugodno reći da si nešto ne možeš priuštiti. Danas je to sve više znak hrabrosti. I to ne samo financijske, već emocionalne. Reći Neću kupiti novu torbu jer štedim za putovanje ili Ne idem van ovaj vikend jer imam cilj znači postaviti granice, i to ne samo prema novcu, nego i prema društvenom pritisku.
U hrvatskom kontekstu ideja glasne štednje sve više pronalazi svoj glas. U zemlji gdje su plaće niske, a troškovi visoki, štednja nije trend, ona je nužnost.
Svatko od nas se s inflacijom nosi na drugačiji način: od kupovanja robnih marka hrane, planiranja obroka unaprijed i izbjegavanja gotovih obroka ili restorana, preko smanjenja kupnje odjeće, traženja sniženja, pa čak i sve do štednje za odlazak u drugu državu jer ovdje postaje sve teže.
Nekada to može biti frustrirajuće jer, budimo iskreni, nitko od nas nije kriv što je inflacija u ovolikoj mjeri zahvatila zemlju u kojoj živimo. Kada inflacija pojede dio naših planova, lako je upasti u zamku kukanja, no aktivni pristup poput planiranja budžeta, štednje i traženja rješenja smanjuje osjećaj bespomoćnosti.
U doba inflacije i neizvjesnosti naš odnos prema novcu postaje i odnos prema samima sebi. Tihi luksuz možda izgleda lijepo na fotografiji, ali glasna štednja donosi nešto dublje – unutarnji mir i samopoštovanje koje ne ovisi o cijeni etikete.
