Tko me imalo poznaje zna da sam već dosadna sa pričom o tome kako bi svatko od nas barem jednom u životu trebao otići kod psihologa.
Ne govorim o tome jer sam najednom postala prosvjetljena, jer sam “bolja” ili “pametnija” od drugih, nego zato što je nevjerojatno koliko dobro upoznate sebe dok nasuprot vas sjedi nepoznati profesionalac koji vam u većini slučajeva postavlja najbanalnija pitanja.
Nikada neću zaboraviti svoj prvi susret sa svojom mozgologinjom (tako volim zvati svoje psihologinje), gdje sam udobno sjedila u fotelji, razbacivala se raznim iskustvima iz života, i onda je najednom nastao prasak.
Prasak u obliku spoznaje koja kao da vas udari direktno u želudac, ali na najbolji mogući način.
Za mene je to bio ključni trenutak koji je sadržao tri jednostavne, ali duboko transformativne fraze.
Ove riječi, koje je moja mozgologinja izgovorila sa čvrstim uvjerenjem, postale su više od običnog savjeta. One su postale kamen temeljac za moj osobni rast.
1. Više slušajte sebe. Zvuči kao jedna od najbanalnijih životnih lekcija, zar ne? Koliko često zapravo to i učinimo? Bombardirani smo mišljenjima sa svih strana, ali kada sam osvijestila da i dalje mogu čuti svoj unutarnji glas, shvatila sam koliko je važno utišati svu buku oko sebe.
Bilo da da se radi o intuiciji, sumnji, ili nečemu drugome, vrijedi se uključiti, i dati svojem glasu malo vremena.
Mojih prvih nekoliko izlazaka iz zone komfora bili su teški
2. Sljedeći grumen mudrosti je bio da budem otvorena za nova iskustva. Tu sam se već suzdržala da ne zakolutam očima jer osim što sam to čula već stotinu puta, ja jednostavno nisam taj tip.
Naravno da sam bila u krivu, i naravno da sam sa vremenom sve više prihvaćala ovaj iznimno bitan savjet koji me izvukao iz svojih zona ugode.
Taj komfor u kojem se svi osjećamo sigurno i ugodno, zapravo je mjesto gdje naši snovi umiru. Moja me mozgologinja izazvala da jednostavno prigrlim nova iskustva koja mi dolaze te da se prestanem skrivati iza sigurnosne mreže poznatosti koja je kočila moj puni potencijal.
Iskreno, mojih prvih nekoliko izlazaka iz zone komfora bili su teški.
Osjećala sam se anksioznom, želudac je divljao, a glava je radila sto na sat. Upravo su to bile prve mentalne barijere koje sam razbijala malenim koracima.
Zato je moj savjet da se pokušate više ohrabriti za taj prvi korak izlaska iz komfor zone. Ako ste razmišljali da započnete novi hobi, uradite to sada. Ako želite promijeniti fakultet jer ste negdje na pola skužili da vam nije interesantan, odlično, učinite to sada.
Promjena karijere, mjesta u kojem živite, ili bilo čega drugoga što vas ne čini istinski zadovoljnima, apsolutno je moguća i nužna za naš osobni razvoj. Nije lako, ali je iznimno oslobađajući osjećaj kada napravite nešto novo za sebe.
Sada dolazimo do zadnjeg, ali ne i najmanje važnog savjeta, koji je meni osobno bio najteži za primijeniti.
Odvojite koji trenutak i zamislite se u tuđoj koži
3. Uvijek gledajte stvari iz druge perspektive zvuči kao naslov knjige o bazičnoj empatiji, ali to je lekcija koju vrijedi ponavljati stotinu puta. Razlog zbog kojeg mi je ovo bila jedna od težih stvari za primijeniti, je da sam tvrdoglava bikica koja ima strpljenje veličine šibice.
Moja druga terapeutkinja mi je više otvorila oči sa ovim ponovljenim savjetom, te sam joj zauvijek zahvalna što mi je direktno rekla da trebam nekada stvari gledati i sa one druge strane.
Ovaj savjet je lakše primijeniti ako smo u partnerskom odnosu jer je situacija konkretnija (npr. svađa), ali ga je bitno primijeniti sa svim ljudima oko sebe, te iako nećete uspjeti iz prve bitno je ne odustajati. U ovom slučaju se empatija ne odnosi samo na tople riječi, nego se radi o razumijevanju, toleranciji, i rušenju zidova.
Kada se posvađam sa suprugom najčešće se sjetim njezinog savjeta, te iskreno pokušam sagledati i njegovu perspektivu. Shvatila sam da na taj način, iako je on većinom uvijek u krivu (ha ha), smirim samu sebe u momentima koji me uzburkaju.
Zastanem, razmislim, te pazim na koji ću način prenijeti neku informaciju osobi koja je potpuno različita od mene. Dakle, sljedeći put kada budete u iskušenju osuđivati nekoga ili odbaciti njihovu perspektivu, odvojite koji trenutak i zamislite se u njihovoj koži. Iznenadit ćete se onim što pronađete.
Nije uvijek lako primijeniti upućene savjete, pa tako nije ni meni još uvijek sve kristalno jasno iako preko tri godine idem na terapiju, ali u onim trenutcima kada vas život baci u nedoumicu, ova tri mala zrnca mudrosti mogu biti vaš spas.
Važno je pozabaviti se sobom kako bi se bolje upoznali, shvatili odakle dolazimo, te kako možemo unaprijediti sebe kao čovjeka za ispunjeniji i sretniji život.
Tri kratke rečenice su dovoljne da vas izvuku iz kolotečine i stoga: više slušajte sebe, budite otvoreni za nova iskustva, i uvijek gledajte stvari iz druge perspektive.
