Dok sam bila trudna, nije mi padalo na pamet koristiti množinu. Nije bilo upitno tko je svakoga jutra u prvom tromjesečju imao mučnine, niti tko je barem dva puta ustajao svake noći da ide na WCjer je beba pritiskala mjehur pred kraj trudnoće
Trudni smo! Ponosno mi je saopćila ovu važnu vijest moja prijateljica Vesna prije dva dana. Nije mogla dočekati da se vidimo uživo, pa mi je sve detalje željela otkriti preko telefona.
Trudni smo, ponovila je uzbuđeno.
U svakom slovu te formulacija čula sam njezin ushit i olakšanje zbog blaženog stanja. I da, bila sam presretna zbog nje. Znam koliko dugo želi postati majka, ali to nije dosad uspjela.
No moj glupi mozak nije mogao ignorirati množinu. Zašto je upotrijebila množinu? Trudni smo. Tko smo to mi? Pokušala sam ignorirati svoje osjećaje o ovoj temi. Pitala sam je kako se osjeća. To je dobro i brižno pitanje, zar ne?
Nemojte me krivo shvatiti. Obožavam svoga muža. Izvrstan je otac. Budio se sa mnom svaku večer dok je beba plakala, premotavao je pelene jednako često kao i ja, a nećemo zaboraviti da je njegova donacija bila vrlo važna za početak moje trudnoće.
Ali mi je onda zadovoljno odgovorila: Dobro smo!
U želucu mi se pojavio grč.
Koliko dugo si trudna? suptilno sam odvratila.
Trudni smo već 13 tjedana, odgovorila je, a da nije primijetila moju zajedljivost.
Moja mirna fasada se polako počela raspadati. Smiri se. Smiri se. Smiri se. Ponavljala sam u sebi.
Dok sam bila trudna, nije mi padalo na pamet koristiti množinu. Nije bilo upitno tko je svakoga jutra u prvom tromjesečju imao mučnine, niti tko je barem dva puta ustajao svake noći da ide na WC jer je beba pritiskala mjehur pred kraj trudnoće.
Nemojte me krivo shvatiti. Obožavam svoga muža. Izvrstan je otac. Budio se sa mnom svaku večer dok je beba plakala, premotavao je pelene jednako često kao i ja, a nećemo zaboraviti da je njegova donacija bila vrlo važna za početak moje trudnoće.Tate uvijek mogu pogladiti ispupčen trbuh, poljubiti ga, pričati priče ili pjevušiti pjesmice svojem malom princu ili princezi prije spavanja, ali samo ih mi možemo nositi devet mjeseci pod srcem.
No trudna sam bila samo ja, bez obzira što je i sam natukao 10 dodatnih kilograma iz suosjećanja u tih devet blaženih mjeseci.
Znam da budućim tatama nije lako. Trudnoća je za njih neki apstraktni pojam. Njihova voljena proživljava velike tjelesne promjene, budi se usred noći zbog bolova uzrokovanih širenjem zdjelice, a njima nije jasno što se događa, niti kako da im pomognu.
Velik je to stres za njih.
No buduća mama osjeća ipak malo veći pritisak, zar ne? A pritom uopće ne govorim o "ljepoti“ prirodnog poroda i bolova koji idu uz to.
Tate uvijek mogu pogladiti ispupčen trbuh, poljubiti ga, pričati priče ili pjevušiti pjesmice svojem malom princu ili princezi prije spavanja, ali samo ih mi možemo nositi devet mjeseci pod srcem.
I baš zato recimo svojoj obitelji i prijateljima – trudna sam ili postat ćemo roditelji, ali nemojmo združivati snage tamo gdje to nije potrebno.
Svojoj Vesni, naravno, nisam rekla ni riječi o tome. Čestitala sam joj na lijepim vijestima i dogovorila se za kavu ovoga vikenda. Ne treba mi ječmenac. Tko se uostalom želi zamjeriti trudnici?
