Drago mi je da ovim putem imam priliku vama ispričati sasvim drugu priču. Ne onu uobičajenu, samo o uređenju doma, već onu o uređenju života u sasvim drugom okruženju, u sasvim novom svijetu, govori Mihaela Afrić koja se ovoga ljeta sa suprugom i sinom iz Opatije preselila u Irsku, u gradić udaljen pola sata od Dublina.
Moji vjerni pratitelji na Istagramu znaju da moje objave više nisu iz opatijskog stana već iz Irske. Naime, ja i moja obitelj prerezali smo pupčanu vrpcu s Hrvatskom prije par mjeseci i odletjeli u novi život. Zašto? Pitat će i pitaju mnogi.
E pa, puno toga je ono što se ne vidi na slikama jer slike su tu da vam probude maštu. Mnogima izgleda kao idealan život, lifestyle na nivou, ali to je ustvari samo dekoracija. Prava istina je da smo suprug i ja ljudi u srednjim godinama s djetetom od šest godina. Dakle, sasvim obični prosječni ljudi koji žive od plaće do plaće.
Međutim, to životarenje je počelo biti preteško. Nismo više vidjeli neku svjetlu točku života u Hrvatskoj. S djetetom koje treba krenuti u školu, s poslovima koje smo radili, nemoguće je bilo hendlati sve to. Život se počeo svoditi na životarenje bez vjere u bolju budućnost, ispričala nam je Mihaela.
Duže vrijeme vrtjela im se ideja o odlasku, ali bez neke konkretne ideje kamo. Igrom slučaja Mihaelin brat otišao je u Irsku raditi za jednu firmu i tako saznao neke informacije i dao kontakt njezinom suprugu. Vrlo brzo Mihaelin suprug ugovorio je posao i već kroz dva mjeseca otišao u Irsku.
Za posao koji je radio u Hrvatskoj u Irskoj ima triput veću plaću i bolje uvjete. Što se tiče mog posla, raditi u trgovačkom centru s rijetkim slobodnim danima i radnim vremenom koje je samo za nekog tko nema obitelj i djecu, a plaću da ne spominjem, to nije život nego robija.
Bitna nam je bila budućnost djeteta i njemu omogućiti neku normalnu budućnost daleko od korumpiranog sistema i apatičnosti koja je počela vladati u Hrvatskoj. Jednostavno nam je bilo dosta svega, iskrena je Mihaela.
Suprug je otišao je u Irsku i odmah počeo raditi, imao je slobodan smještaj od firme i odmah je počeo tražiti smještaj za cijelu obitelj. Mihaela je sa sinom Noahom ostala u Hrvatskoj, sređivala je papirologiju i čekala da suprug nađe smještaj.
To su bili najteži dani neizvjesnosti. Mnogi znaju, a i piše se o tome, da je sada gotovo pa nemoguća misija u Irskoj naći smještaj, a cijene su užasno visoke. Međutim, suprug je bio uporan i snalažljiv, sreća da engleski jezik govori savršeno pa mu se posrećilo i nakon dva mjeseca uspio je dobiti kuću.
Sreća da smo, eto, baš mi imali sreću i bili izabrani između njih sto i više koji traže smještaj. I eto, nakon dva mjeseca spremili smo svoj život u kofere i kupili kartu u jednom smjeru i sada smo tu u Irskoj, govori.
Žive u divnom gradiću pola sata od Dublina, u kući u nizu gdje su sve kuće građene u istom stilu i nema svojevoljne gradnje. Sve je puno zelenila i svaka kuća ima svoje dvorište koje je ograđeno i okruženo s puno zelenila za potpunu privatnost. Običaj je da gotovo svaka kuća ima ugrađen otvoreni kamin što je Mihaelu osvojilo na prvu, nakon predivnog dvorišta, naravno. Spavaće sobe obično su na katu i svaka ima svoju kupaonicu. Tako je i u njihovoj kući, a još jedan dodatni WC je u prizemlju.
Meni se jako sviđa takav raspored prostora, jako je praktično, a ima svoj neki poseban šarm, dodaje.
Kuća je opremljena sa svim uređajima, a detalji i dekoracije ostaju njima na volju pa sad, korak po korak, opremaju svoj novi dom. U trgovinama se, kaže, nađe puno lijepih stvari, a cijene su normalne, čak i niže od onih u Hrvatskoj. A kad su popusti, to se stvarno osjeti. Stvar koja je koštala 100 eura može se kupiti za 30 eura, na primjer.
U Irskoj mi se sviđa što je sve jako opušteno. Nema guranja, svi kulturno čekaju svoj red. Običaj je pozdraviti gotovo svakog u ulici, bez obzira poznajete se ili ne. To je bonton.
Sviđa mi se jednostavnost ovih ljudi. Nema zurenja i buljenja tko šta nosi, tko šta vozi, većina u školu ide biciklima, na primjer. Nema 'špice' kao u nekim hrvatskim gradovima. Vlada jedna opća kultura i jednakost među svima, a ljudi je iz cijelog svijeta.
Dublin je jedna velika mašinerija. Milijunski grad fascinantan svojom arhitekturom i bojama. Cvijeće krasi gotovo svaku zgradu, preslatki barovi i pubovi, oduševljena sam tim šarmom u tako velikom gradu. A ono što me fasciniralo su duge pješčane plaže, možete vidjeti slike na mom drugom Instagram profilu, my_life_postcard_mihaela.
Priroda je zaista fascinantna i ne, nema kiše koja pada svaki dan. Klima je umjerena, proljetna i to cijelu godinu, tako kažu, a ljeti je bilo čak dosta i vruće. Nisam ni pomislila da ćemo se kupati u oceanu u Irskoj, to je najveće iznenađenje! Ustvari tek sad kad je Noah krenuo u školu imam pravi osjećaj da živimo ovdje. Prije toga sam mislila da sam na godišnjem, opisuje svoje dojmove Mihaela.
Kada je riječ o poslu, može se raditi puno ili pola radnog vremena, nitko ništa ne forsira, nisu bitne godine ni diplome, bitno je da znaš i hoćeš raditi, a plaće su na tjednoj bazi. Trgovine ne rade "svetkom i petkom“, nego od 10 do 18 sati, osim trgovina s hranom, a tako i kafići i restorani. Cijene namirnica su skoro duplo jeftinije nego u Hrvatskoj, pa i odjeća.
Sada smo u fazi kad treba sve prilagoditi školi djeteta, a bitno da je moguće imati balans koji u Hrvatskoj nismo mogli imati.
Polako uređujemo život i naš 'happy place'. Sada imam više vremena za dekoracije i neke male DIY projekte, kaže Mihaela Afrić čiji vas Instagram profil _lifestyle_home_ella može inspirirati i za uređenje vlastitog doma, ali i za neke nove početke.
