Vođene tom idejom, osnovale su klub Outdoor Activity zone PANOS. Marta Lulić i Petra Krtalić osmislile su koncept u kojem djeca i roditelji istovremeno treniraju, što se pokazalo kao odlična opcija u kojoj i roditelj napravi nešto kvalitetno za sebe i svoje zdravlje.
Sestre Marta i Petra dolaze iz velike obitelji s petero djece i svjesne su koliko je njihovim roditeljima bilo naporno svakoga voziti na svoj trening, pisati s njima zadaće, kuhati, a uz sve to i raditi. Vrlo su često zanemarivali sebe, iako su i sami nekada bili vrhunski sportaši. Svjesne takve, sve češće svakodnevnice, odlučile su se na otvaranje kluba kojem je vizija bila stvoriti mjesto koje omogućava istovremeno treniranje djece i roditelja.
Ideja samog projekta jako je dugo bila u glavi, međutim nikako se nismo mogle odlučiti kada je pravo vrijeme da se odlučimo na taj korak i pustimo ga u javnost. Koncept smo razrađivale jako dugo jer smo željele da nas, prije svega, ljudi prepoznaju po kvaliteti i pristupu koji imamo prema njima kao rekreativcima, ali i sportu općenito. Pazile smo da svaka sitnica bude razrađena do najsitnijeg detalja i da to bude mjesto na koje bismo i same rado dolazile.
Sve je bilo spremno nešto prije početka pandemije, a u trenutku kada su svi zatvarali mi smo odlučile otvoriti, govore Marta i Petra. Dvije sestre rođene su u obitelji u kojoj je sport imao važnu ulogu u svakodnevnom životu. Njihova majka bila je odbojkašica, a otac atletičar, točnije trkač na duge staze.
Veliku većinu djetinjstva provele su na selu kod baka u Lici i Slavoniji, gdje bi s roditeljima zimi i ljeti istraživale prirodu, šume, planinarile, kampirale, učile o domaćim i divljim životinjama, biljkama i sličnom. Kada su krenule u školu i malo više vremena provodile u Zagrebu, roditelji su ih odlučili upisati na sport kako bi ih maknuli s ceste, upoznali s djecom sličnih interesa i stvorili im radne navike. Najprije su počele s karateom, a vrlo brzo paralelno su počele trenirati i atletiku. Iako je ponekad bilo naporno uskladiti sve sportske i školske obveze, ono što su kroz sport i od sporta dobile neprocjenjivo je.
Nismo naučile samo tehnike sporta nego i životne lekcije. Naučile smo se disciplini, poštovanju, socijalnim interakcijama, upoznale prijatelje za cijeli život, putovale. Naučile smo prihvatiti pobjedu i poraz, kao i to da uspjeh ne dolazi preko noći i da su za sve potrebni trud i strpljenje. Smatramo da nas je sport oblikovao kao osobe i zahvalne smo svojim roditeljima što su nas uvijek poticali i bili tu uz nas i za nas, poručuju Marta i Petra, koje čest nailaze na pitanje zašto baš Panos za ime kluba.
Zaljubljene u prirodu Like, a posebice u ljepotu i snagu Velebita na kojem smo praktički odrasle, a svaki slobodan trenutak i dalje koristimo da osvojimo neki od njegovih vrhova, odlučile smo da škola nosi ime po nama najposebnijem i najmističnijem mjestu koje smo na Velebitu posjetile, otkrivaju.
Klub Outdoor Activity zone PANOS trenutačno ima više od 50 članova. Voditeljice kluba posebno veseli što im se javljaju prijatelji i poznanici iz drugih hrvatskih gradova koji treniraju po njihovu programu, natječu se pod imenom kluba i slično.
U klubu PANOS treninzi djece bazirani su na motoričkim, elementarnim i sportskim igrama s ciljem korištenja biotičkih motoričkih znanja, odnosno prirodnih oblika kretanja te višestranog razvoja, usavršavanja i unaprjeđivanja motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, kako bi se stvorili čvrsti temelji za nadogradnju ostalih kompleksnijih motoričkih zadataka i elemenata većine olimpijskih sportova koji su planom i programom predviđeni.
Ispreplitanjem navedena dva segmenta omogućen je skladni rast i razvoj djece u emocionalnom, motoričkom, socijalnom i biološkom smislu, dodaju.
Treninzi odraslih bazirani su na razvoju aerobnih i anaerobnih kapaciteta kroz različite varijante trčanja i hodanja. Uz trčanje neizostavne su vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti kroz treninge snage, brzine, izdržljivosti, mobilnosti, kao i vježbe stabilizacije koje uz korekcijsku imaju i važnu ulogu prevencije ozljeda i bolesti uzrokovanih suvremenim načinom života. Treninzi se odvijaju tri puta tjedno i traju oko sat vremena, no kada dođu ljepši i duži dani, gotovo svaki petak ekipa ostane nakon treninga, druže se, smiju, igraju, pa se trening uvijek produži.
U Panosu, kao i kod svake rekreativne sportske aktivnosti, nema ograničenja i limita. Mogu nam se pridružiti samo djeca, samo odrasli, roditelj s djetetom, pa čak cijele obitelji. Ideja o istovremenom treniranju djece i roditelja pokazala se kao odlična opcija u kojoj i roditelj napravi nešto kvalitetno za sebe i svoje zdravlje, poručuju.
Prema reakcijama i djece i odraslih trenerice vide da su svi njihovi polaznici podjednako sretni, da se vesele svakom novom treningu i da su svi skupa stvorili zdravu i obiteljsku atmosferu u klubu.
Djeca iz treninga u trening sve više napreduju, treninzi su im s vremenom postali izazovniji i ozbiljniji, a roditelji nam često kažu da je propustiti trening za djecu najveća kazna. Ponekad kada se roditeljima nakon napornog radnog dana možda i ne da doći djeca su ta koja ih nagovore i nikada im ne bude žao jer u tih sat vremena naprave nešto dobro za sebe, okruženi su ljudima sličnih interesa i raspoloženja. Najljepši dio treninga jest vidjeti koliko jedni druge međusobno bodre, potiču da budu bolji i koliko ih vesele male stvari poput igranja igara koje su zadnji put igrali kada su bili u dobi svoje djece.
Postali su društvo koje se druži i u slobodno vrijeme i to je zapravo, nakon cijele ove situacije kada su se ljudi izolirali i udaljili jedni od drugih, nešto što se teško može opisati u nekoliko rečenica.
Velik broj članova s nama je od prvog dana i mislimo da je to najveća nagrada i najbolja reakcija na sve ono što radimo, ispričale su nam sestre Marta i Petra.
Ono što OAZ Panos razlikuje od nekih drugih koncepata prvenstveno je to što se treninzi ne odvijaju u zatvorenim prostorima. S obzirom na to da većina polaznika radi uredske poslove, Marta i Petra odlučile su da se treninzi odvijaju na svježem zraku i u prirodi. Osim lokacije, njihov program čini posebnim činjenica da je, iako provode grupne treninge, program unutar grupe prilagođen svakom pojedincu i zapravo poluindividualan.
Primjerice, unutar jedne grupe imaju polaznike koji se pripremaju za polumaratonske utrke i trailove, pa treniraju po posebnom programu, ali i rekreativce kojima je program prilagođen, ovisno o mogućnostima i raspoloženju. Na takav način svakom polazniku nastoje omogućiti da na jednom mjestu pronađe aktivnost u kojoj će najviše uživati.
Trude se što duže biti na otvorenom, međutim kako su njihova djeca ipak vrtićanci, tri mjeseca godišnje ipak provedu u dvorani kako bi im bilo toplo i kako bi izbjegli bolesti. Iako su oni u dvorani, roditelji su na otvorenom tijekom cijele godine.
Dobile smo povratnu informaciju da nakon cijelog radnog dana u sjedilačkoj atmosferi u uredima ljudima paše svjež zrak i da žele vrijeme provoditi na otvorenom, bez obzira na to koliko je vani stupnjeva. Smatramo da ne postoji loše vrijeme, samo loša odjeća, ali i dio odjeće već se nakon prvih minuta treninga skida, tako da nam na treningu nikada nije hladno, ističu sestre, koje polaznike kluba vode i na izlete, kampiranja i slične aktivnosti u prirodi.
S obzirom na to da smo mi odrasle u prirodi i da smo svaki slobodan trenutak provodile na planinarskim stazama i šumama, nekako nam je čudno bilo pojmiti da ljudi o tome ne znaju ništa i da se sami ne mogu odvažiti otići na izlet ili na kampiranje u prirodu. Tako smo u svoj program odlučile uvesti i edukativne izlete kako bi na njima i djeca, ali i roditelji mogli naučiti i isprobati nešto novo, kažu.
Svaki izlet ima svoju temu i cilj svakog izleta je biti bogatiji za novo iskustvo i saznanje. Svaka staza na koju idu prilagođena je tako da je svako dijete može prehodati bez problema, a na pola staze naprave pauzu za malu edukaciju pa polaznike, primjerice, uče što sve čini planinarski ruksak. Za Dan voda naučili su razliku između slatkih i slanih voda, tekućica i stajaćica, a za Dan šuma naučili su pak po lišću prepoznati najčešća stabla naših šuma.
Osim malih izleta, svaka tri do četiri mjeseca organiziraju dvodnevni izlet izvan Zagreba, a lokacije biraju tako da se upoznaju mjesta na kojima mogu vidjeti i isprobati nešto novo. Tako ih je izlet u Liku odveo na upoznavanje s pećinama, a izlet na Zrmanji obogatio za iskustvo kampiranja, spavanja u šatorima i kupanja u rijeci.
Petra i Marta svjesne su da je uz sve obveze, školu, zadaće i posao u današnje vrijeme teško pronaći sat vremena za samoga sebe, ali poručuju kako bi briga o tjelesnom zdravlju trebala biti prioritet, a ne opcija, ako želimo biti zdravi tjelesno, ali i mentalno.
Veoma nas rastuži činjenica da, bez obzira na loše uvjete za trening, imamo najbolje sportaše na svijetu u nekoliko sportova, a istovremeno smo jedna od najdebljih nacija u Europi.
Djeca se sportom bave sve manje, što zbog načina života i tempa kojim se živi, što zbog činjenice da se ni njihovi roditelji ne bave tjelesnom aktivnošću, pa u njima nemaju uzore. Uvijek bismo bile sretnije da se puno više ljudi bavi bilo kakvom aktivnošću, ali generalno smo zadovoljne onime što smo mi napravile i što radimo. Naš je cilj da ljudi prihvate tjelesnu aktivnost kao način života, a ne obvezu.
S obzirom na to da je većina polaznika s nama još od prvog dana i da nam se ljudi stalno priključuju, smatramo da se naša misija ispunjava i veselimo se svakom novom polazniku koji nam se priključi, ispričale su sestre. Smatraju da je najvažnije osvijestiti da briga za zdravlje svima nama treba biti prioritet jer samo zdravi možemo normalno funkcionirati i balansirati poslovne, privatne, školske, obiteljske i druge obveze. Kada se postave ciljevi i prioriteti, bit će lakše ostati motiviran i posvećen tjelesnoj aktivnosti.
Također, važno je pronaći aktivnost koja vam odgovara s obzirom na vaše interese, sklonosti i slobodno vrijeme. Ponekad treba prihvatiti da će vam se raspored i obveze mijenjati, stoga je potrebno biti fleksibilan pa ako se dogodi da koji trening i propustite u određeno vrijeme, pokušajte ga odraditi kasnije tijekom dana.
Vrlo je važno okružiti se ljudima koji će vam biti podrška, koji dijele slične interese, s kojima ćete zajedno vježbati, vikend-špicu zamijeniti šetnjom u prirodi i slično. I za kraj, najvažnije je uživanje u cijelom procesu. Na trening ne bi trebalo gledati kao na obvezu, već kao priliku za opuštanje, druženje, rad na sebi, poboljšanje raspoloženja.
Kada se sve te kockice poslože, glava će biti mirnija, a tijelo zdravije, kažu Marta Lulić i Petra Krtalić iz kluba Outdoor Activity zone PANOS.
