Pizzeria Klobuk smještena je izvan strogog centra Petrinje, pa je zgrada u potresu prošla s nešto lakšim posljedicama. Kako nam kažu iz pizzerije, u potresu su oštećeni dimnjaci, pa ne mogu pripremati hranu za volontere. Zalihe koje su imali prije potresa dali su na raspolaganje kuharima koji kuhaju za stanovnike.
No zato svim volonterima mogu ponuditi mjesto na kojem će se barem nakratko odmoriti i skloniti od vanjskih vremenskih prilika.
I upravo im tada društvo čine posebni "gosti". Još u vrijeme restrikcija i nužnosti pridržavanja mjera socijalnog distanciranja osoblje je za neke od stolova postavilo plišane igračke kako bi fizički odvojilo goste koji bi ondje navratili, a nakon zatvaranja ugostiteljskih objekata ti su plišanci postali i jedini gosti. No danas ovi imaju sasvim drugo značenje
Kada u pizzeriju uđu izmoreni vatrogasci, HGSS-ovci i svi drugi volonteri koji već danima neumorno i nesebično pomažu području pogođenom razornim potresom, imaju što i vidjeti – šarene medvjediće, žirafe, majmunčiće, konje i druge igračke.
Jednom će na mjestu ovih medvjedića opet sjediti obitelji s djecom.
Rijetko tko može ostati imun na takav prizor. I upravo je to što nam svima sada treba - spoznaja da će sve ovo završiti, da će upravo za djecu i njihove plišane igračke biti izgrađena nova, možda i bolja Petrinja, onakva kakva će svakom djetetu dati do znanja da može sanjati velike snove, ali mu i pokazati što se sve može napraviti zajedničkim snagama – ispočetka izgraditi topli dom.
Jednom će na mjestu ovih medvjedića opet sjediti obitelji s djecom i uživati u slasnim zalogajima. I ne smijemo dopustiti da se te ljude ikada zaboravi.
