Ivana Kalogjera i Goranka Perc pokretačke su snage iza Udruge i Facebook stranice Nismo same, u javnosti napoznatije po projektu "Nisi sama, ideš s nama", u kojem taksisti besplatno voze žene oboljele od raka na kemoterapije.
Osim prijevoza Ivana Kalogjera i Goranka Perc te više od sto volontera u udruzi organiziraju i drugačije oblike podrške ženama oboljelima od raka. Jedan od njih je projekt online psihološko-psihijatrijske pomoći za oboljele i članove njihovih obitelji na kojem surađuju s doktoricom Majom Vukojom iz KBC-a Zagreb.
Uglavnom je riječ o ljudima koji nikad dosad nisu bili kod psihologa ni psihijatra, tako da im se u intimi svoga doma, poluanonimno, puno lakše obratiti za pomoć. Ponosni smo što je na odjelu dnevne bolnice na kojem radi doktorica Vukoja došlo do porasta broja njezinih pacijenata, na individualnim i grupnim terapijama, koji su za njezin rad doznali preko projekta, objasnila je Kalogjera. Podrška je dostupna 24 sata dnevno na e-mail podrska@nismosame.com.
Ove godine bit će i četvrto izdanje Lila tjedna koje se veže za majčin dan, a poziva žene da sebi budu prve i kontroliraju svoje zdravlje pregledima. Lani su u suradnji sa šest bolnica u pet gradova pozivale žene da se testiraju na HPV, a odazvalo se 825 žena.
Pokazalo se da je svaka treća žena u dobi do 34 godine pozitivna na HPV. To nije toliko zabrinjavajuće jer se u mlađoj dobi organizam sam bori protiv virusa, ali te se žene moraju paziti i kontrolirati jer znamo da je HPV uzrok raka vrata maternice, govori Kalogjera.
Sljedeći projekt udruge je "U listopadu nosimo roza".
U mjesecu borbe protiv raka dojke pozivamo sve žene da redovito vode brigu o svom zdravlju, a prošle smo godine s Idom Prester snimile edukativni video o samopregledu grudi, kazala je Ivana.
Najveći projekt udruge ipak je portal Nismo same, na kojem objavljuju priče oboljelih, vijesti, informacije, autorske tekstove, intervjue s liječnicima...
Na stranici smo dosad objavile oko 160 priča. Profil nam je ponudio da dio tih priča izdamo u knjigu. 41 priča je objavljena i ponosni smo na to što je u dva mjeseca knjiga doživjela drugo izdanje, pojašnjava Kalogjera te ističe kako sav prihod od prodaje knjige ide za projekt prijevoza žena na kemoterapije.
Osim od prodaje knjige, udruga se sama financira humanitarnim akcijama poput humanitarnog buvljaka, a ove godine pripremaju i neke nove akcije.
Pripremamo i neka iznenađenja, najavljuje Kalogjera.
Udruzi je najpotrebniji prostor
Sve aktivnosti i projekte Kalogjera i Perc organiziraju i odrađuju "u hodu" jer udruga nema svoj prostor.
Bile smo se prijavile na jedan natječaj, ali nismo prošle. Udruga postoji kratko vrijeme i nema još zaposlenih jer svi rade na volonterskoj bazi. Kod Ivane kod kuće nam je ured, nalazimo se u njezinoj kuhinji i odrađujemo što treba, a kod mene u dnevnom boravku je logistika. Kutija imam posvuda. Izuzetno je bitno da smo zajedno dok radimo. Prostor je nešto što je must have, kaže Goranka, a Ivana se nadovezuje da im prostor treba i zbog korisnica kojima treba mjesto za druženje i razmjenu informacija.
Žene, budite sebi prve
Stigma je još velika, i u Zagrebu i u tvrtkama koje slove kao vrlo liberalne. Neke su mi žene pričale da taje svoju bolest u strahu da će dobiti otkaz. Mislila sam da je to nemoguće, ali događa se. To je svakako jedan šok za svakoga, nije ugodno. Sjećam se trenutka kad mi je liječnik priopćio da imam rak dojke, u toj sekundi mi je pred očima prošao život kao film. Neki se ne slažu sa mnom i ne vole čuti kad kažem da mislim da je rak bolest duše, da su to neki emotivni problemi koji su nas mučili mogu biti velik okidač.
Svakoj ženi koja se suoči s tim savjetovala bih da potraži stručnu pomoć i podršku jer mislim da nitko ne može i ne treba prolaziti sam kroz bolest, rekla je Ivana i istaknula kako je žalosti kad joj se jave žene koje sve obiteljske obveze preuzimaju na sebe i žele zaštiti svoje članove obitelji te ističe da žene moraju poraditi na toj samosvijesti i biti sebi prve kad su zdrave te da se prestanu skrivati iza obveza koje su im izgovor da ne odu na pregled.
Goranka Perc kaže da je bitno okružiti se pozitivnim ljudima jer obitelj i prijatelji često ne znaju kako pristupiti.
Ja im poručujem da se ponašaju najnormalnije. Meni je bilo potrebno, bez obzira na dijagnozu, otići s prijateljicama na kavu. Željela sam samo da mi se život nastavi kakav je bio do tada. Ne bojte se reći ne ako nešto ne možete u tom trenutku napraviti ili ako vas netko opterećuje te osobe malo stavite na led, savjetuje Perc.
Ako želite volontirati ili pomoći radu udruge, možete se javiti na info@nismosame.com ili preko Facebook stranice, te Instagrama.
