Prije 15 godina mama ju je nagovorila da po prvi puta uđe u bazen, a danas je ponosna vlasnica povijesnog uspjeha u umjetničkom plivanju.
Osjećaj je predivan kad sam u vodi. Imam osjećaj da mi se tada razbistri mozak, govori plivačica Matea Butorac.
Na nedavnom svjetskom prvenstvu u vodenim sportovima u Japanu, Matea je osvojila 11. mjesto i time se upisala u povijest kao prva Hrvatica koja je ušla u finale svjetskog prvenstva.
Vidjeli smo kako se sve više i više približavam vrhu. I na kraju sam dogurala do devetog mjesta. Nisam mogla vjerovati što se događa i trenerica je također bila prezadovoljna i presretna, kao i svi ljudi oko mene, skromno govori plivačica Matea.
U podvodni svijet sinkroniziranog plivanja ušla je sa samo pet godina. No, od tada se puno toga promijenilo, uključujući i sam naziv. Naime, danas sinkronizirano plivanje zovemo umjetničkim plivanjem.
Baš kao što imamo umjetničko klizanje, tako se i ovaj sport počeo nazivati umjetničkim plivanjem. Disciplina u kojoj sam se ja natjecala sad u Japanu je slobodni solo, to bi značilo da se sinkroniziram jedino s muzikom, objasnila je Matea.
U ovom sportu postoji više disciplina. U grupnoj kombinaciji sudjeluje osam do 10 djevojaka, u duetu dvije, a u solu, kako i naziv kaže, radi jedna solistica. Koreografiju osmišljavaju uz pomoć trenera, a one mogu biti umjetničke ili tehničke.
Koreografija u vodi obuhvaća i elemente plivanja, moramo dugo držati dah pod vodom, imati jako puno snage i izdržljivosti, ali i gracioznost pokreta koja seže iz baleta. Uz to sve, moramo još imati i crtu za glumu, govori talentirana Matea.
Kako bi u tome bile što uvjerljivije, djevojke koje se bave ovim sportom nisu pošteđene uređivanja samo zato što su u bazenu.
Koristimo vodootpornu šminku, da bi pridonijele umjetničkom dojmu. Uvijek imamo povezanu punđu kako nam kosa ne bi smetala. Tu punđu premažemo sa želatinom za kolače kako bi bila čvrsta. Obični gel bi se raspao, kaže Matea.
Uz tehniku plivanja koja je neophodna, važno je imati i osjećaj za ritam. Kako bi vježbale baš to, imaju podvodne zvučnike i vježbaju sa slušalicama koje mogu ići pod vodu. Trenerica ima voki-toki preko kojega pušta muziku i priča. To je zgodno, govori Matea, jer automatski mogu ispraviti eventualne greške.
Iako prevladavaju žene, u ovom se sportu sve češće može pronaći i pokoji muškarac koji ruši stereotipe o umjetničkom kao sportu rezerviranom isključivo za žene.
Cijeli prilog iz In Magazina pogledajte u videu.
