Razvoj tehnologije donio nam je ekrane svih vrsta i oblika, a ti isti ekrani polako su mnogim roditeljima postali najlakši način smirivanja i okupiranja djeteta.
U nekim obiteljima slobodno im se može dodijeliti i titula "odgajatelja", a sve češće se mogu čuti i roditelji koji hvale umijeće "skrolanja" svojih dvogodišnjaka ili znanje engleskog jezika svojih trogodišnjakinja koje je bolje nego znanje hrvatskog.
No, istina je da ove situacije i nisu baš za pohvalu, a ekrani nikako nisu dobri odgajatelji. I sigurno niste prvi put čuli za ove tvrdnje, ali neke stvari vrijedi ponavljati. Zato smo o štetnosti ekrana za razvoj djeteta razgovarali i s mag. rehab. educ. Romanom Bolfekom iz Kabineta za poticanje dječjeg razvoja - Kvačica.
Roditelji su češće orijentirani na pozitivne strane svog djeteta, što je i poželjno, ali njihova percepcija stvari je kriva jer su skrolanje na tabletu pa i neke druge vještine s takvim uređajima zapravo vrlo jednostavne.
Napravljeni su da ih svatko može koristiti i zato su privlačne, ali ne ukazuju na kakvom je razvojnom stupnju dijete.
Ekrani nude pasivno sudjelovanje koje je negativno u ranom razvoju kada želimo da se dijete maksimalno aktivira i harmonički razvija.
Dijete za ekranom u ranoj dobi gubi vrijeme koje bi koristilo za socijalnu interakciju i igru. Putem ekrana iskrivljuje sliku o svijetu koji ga okružuje, rekao nam je za početak.
OPASNOST STVARANJA RUTINE
O tim istim ekranima dijete može postati i ovisno, a Bolfek naglašava da postoje sadržaji koji potiču ovisnost više od drugih.
Što više dopamina izlučujemo tijekom konzumiranja ekrana veće su šanse za ovisnošću, jer stalno dobivamo nagradu za ne baš aktivno sudjelovanje. To je ono što se u stvarnom svijetu ne događa. Neće nas nitko nagraditi jer smo savili kažiprst, objašnjava i dodaje kako je opasno kada se stvori rutina.
Jednom kad stvorimo rutinu da dijete gleda crtić uz obrok, ono brzo prepozna razliku u osjećaju kad jede uz ekran i bez ekrana jer ekran ju nagrađuje.
Ako nismo na vrijeme postavili granice, predlažem da pronađemo alternativu za ekran umjesto da samo ugasimo ekran i doviđenja, kaže.
Dijete za ekranom u ranoj dobi gubi vrijeme koje bi koristilo za socijalnu interakciju i igru. Putem ekrana iskrivljuje sliku o svijetu koji ga okružuje.
ŠTO KADA NASTANE ŠTETA?
A jednom kada nastane šteta, je li i u kojoj mjeri na popravljiva?
Šteta je nastala kada dijete smanji interakciju s okolinom, postane nervozno bez ekrana ili kada nastanu vidljivi znakovi kašnjenja u razvoju. Da, i to je moguće. Dijete koje nauči engleski jezik prije hrvatskog ukazuje na nedostatak interakcije s okolinom.
Stvari je teže popraviti ako se ekrani koriste u najranijoj dobi. Od prve do treće godine, kaže Bolfek i nastavlja:
Koliko se teško ovisnosti riješiti? Teško pitanje, ali mogu ponuditi neki konkretan savjet. Npr. ako želimo odviknuti dijete od gledanja crtića dok jede, moramo ponuditi nešto što dijete može shvatiti kao nagradu.
To može biti da se mi malo glupiramo s djetetom za stolom, zabavljamo se. Ne mislim na prosipanje hrane po svemu i svačemu nego dizanje atmosfere da djetetu ne bude dosadno jesti.
Mi smo djetetov model i ono će uskoro samo naći način da se osjeća ugodno dok jede bez ekrana. Možda zvuči jednostavno, ali naravno da to često nije slučaj. To može biti mukotrpan posao, naglašava.
Šteta je nastala kada dijete smanji interakciju s okolinom, postane nervozno bez ekrana ili kada nastanu vidljivi znakovi kašnjenja u razvoju. Da, i to je moguće.
ŠTO KADA NEMA VRTIĆA I ŠKOLE?
U trenutnoj situaciji u kojoj vrtići i škole još uvijek ne rade, roditelji moraju dodatno vrijeme posvetiti svojim najmlađima.
Iako se potencijalno radi o situaciji u kojoj će i oni najhrabriji posustati kada su u pitanju ekrani, Bolfek smatra da dijete i u trenutnoj situaciji, bez škole i vrtića, slobodno vrijeme provodi onako kako ga i inače provodi kod kuće.
Djeca koje inače ne koriste ekrane teško će se sjetiti ekrana da suzbiju dosadu u ovoj situaciji. Oni koji su povremeno koristili ekrane možda će sada češće, a oni koji su stalno za ekranom kad su kod kuće sada će biti 12 sati dnevno, objašnjava.
Ono što savjetuje je da se djetetu postave jasne granice kada će koristiti ekrane i u kojoj mjeri, a da bi dijete te granice bolje podnijelo, trebamo mu dati nešto zauzvrat.
Predlažem da se dopusti djeci da koriste neke stvari koje inače ne koriste ili da se igraju po cijelom stanu.
Jedan dječak će uživati ako mu otac dozvoli da od dvije stolice napravi golove i zaigra nogomet sa spužvastom lopotom.
Možemo im dopustiti da rade više nereda nego inače. To su sve bolje opcije od pretjerane izloženosti ekranu. Bolje da strada boja na zidu nego da dijete usvoji navike kojih se poslije teško osloboditi, kaže Bolfek čija je preporuka da dijete do treće godine uopće ne koristi ekran.
KADA POPUŠTATI?
Nakon treće godine možete postupno popuštati. Uobičajene preporuke su oko pola sata do sat dnevno za djecu od 3 do 5 godina. Nakon pete godine više od sat vremena, jedan dugometražni film.
U toj dobi treba znati prepoznati sadržaje koje djeca gledaju. Nisu svi sadržaji jednako štetni. Bolje tri kratka crtića koji nisu agresivna ni pretjerano brza nego jedan od pola sata od kojeg će se dijete, slikovito rečeno, hipnotizirati, kaže.
Bolfek nam je odgovorio i na pitanje postoje li i neki pozitivni učinci ekrana.
U ranoj dobi (0 do 3) nema pozitivnih učinaka ekrana. Kasnije možda postoje neki pozitivni utjecaji, ali oni su neznatni s obzirom na negativne učinke ekrana, stoga nema potrebe o tome raspravljati u kontekstu sredstva učenja u predškolskoj dobi.
Ono što znam sigurno je da mogu potaknuti učenje drugog stranog jezika. Samo opet, pretjerano korištenje ekrana za učenje jezika može stvoriti problem kod učenja novih riječi pa opet ne mogu biti jedini medij za učenje jezika. Bolje je svakako razgovarati s izvornim govornikom ili ga koristiti aktivno u bilo kojem drugom kontekstu, objašnjava.
U ranoj dobi (0 do 3) nema pozitivnih učinaka ekrana. Kasnije možda postoje neki pozitivni utjecaji, ali oni su neznatni s obzirom na negativne učinke ekrana.
NA ŠTO KONKRETNO UTJEČU EKRANI?
Na kraju, ovaj rehabilitator, koji je ujedno i floortime terapeut i senzorni pedagog, s nama je podijelio konkretna područja dječjeg razvoja na koje ekrani utječu, ali i konkretne aktivnosti koje mogu zamijeniti gledanje u ekran.
Naglasio je kako ekrani utječu na sva područja razvoja. Na neka više indirektno, a na druga stvarno direktno, kao što su razvoj koncentracije i pažnje.
Pažnja i koncentracija
Djeca se naviknu na brze izmjene podražaja, izmjene slika i onda ne mogu zadržati pažnju na sporijim sadržajima koji su zapravo realni u stvarnom svijetu.
Odrasli imaju sličnih problema. Većina nas teško zadrži pažnju do kraja jednog ozbiljnog novinarskog članka. Lakše nam je obraditi sliku i naslov. To nam je dovoljna ugoda.
Pažnju je najbolje vježbati kroz igru kao i većinu sposobnosti koje razvijamo u ranoj i predškolskoj dobi. Dijete će bolje koristiti svoju pažnju što je emocionalno bolje involvirana u aktivnost.
Aktivnosti u kojima je potrebno aktivno sudjelovati (sudjelovanje pokretom ili jezikom) bolje su za održavanje pažnje nego pasivne kao slušanje pjesmice ili gledanje crtića. Svi poznajemo igru dan/noć. U toj aktivnosti dijete aktivno pokazuje da održava pažnju kroz svoj pokret (ustajanje i čučanj).
Komunikacija
Prekomjerno izlaganje ekranima usporava jezični razvoj. Za razvoj jezika potrebno je koristit ga što je više moguće. Ekrani to ne potiču. Dijete ne sudjeluje aktivno i s time je to aktivnost koja ne potiče komunikaciju.
Ekrani nude jednosmjernu komunikaciju, ne daju djeci adekvatan feedback. Dijete ne uči ništa iz reakcije ekrana na njihov govor ili pažnju. Ekrani uzrokuju probleme u razvoju deklerativne funkcije komunikacije, a to se odnosi na dijeljenje pažnje i interesa. Uzrok tome? Opet izlaganje jednosmjernoj komunikaciji. Dijete treba komunikacijskog partnera.
Potičite komunikaciju kod djeteta interakcijom i razgovorom o njihovim interesima. To može biti životinjski svijet ili nogomet. Važnije je kako dijete komunicira nego sami sadržaj.
Spoznaja
Može se usporiti usvajanje pojmovnog, općeg i spoznajnog znanja. Djeca preko ekrana uče uglavnom mehanički, napamet. Generalizacija im kaska ako je to jedini način učenja pojmova. Potrebno je da dijete koristi pojmove u svakodnevnom funkcioniranju da možemo reći da je nešto usvojeno.
Opet se vraćamo na igru. Upoznajte dijete s novim pojmovima kroz sve njihove senzorne sustave. U najranijoj dobi dijete puno uči kroz dodir što ekrani ne mogu pružiti.
Želite li da dijete nauči što je vlak i čemu služi, nećemo gledati na TV-u o vlakovima nego ćemo se provozati u njemu i tako dobiti veliku količinu informacija o tom pojmu kroz sve senzorne sustave.
Motorički razvoj
Uslijed pasivnih aktivnosti pred ekranima, motorički razvoj pati. Motoričko planiranje i izvedba motoričkih radnji su sve češći problem kod djece koja previše vremena provode pred ekranima.
Motoričkim planiranjem i kretanjem mi stvaramo sinapse u mozgu. Mislim da je to dovoljno da svi shvatimo koliko je važno kretanje, pogotovo u najranijoj dobi.
Saznajte što vaše dijete motivira na pokret. Puno djece voli avanture. Sad kada to znamo napravit ćemo potragu za blagom u našem kvartu.
Socio-emocionalni razvoj
Kroz pretjerano oslanjanje na ekrane možemo zanemariti odnose s drugim ljudima, vršnjacima i sl. Utjehu tražimo u ekranima, a ne u osobama i ne potiče se razvoj odnosa s novim osobama u životu.
Najmlađi imaju problema sa samoregulacijom i odgodom ugode jer su navikli na dopaminsko bombardiranje koje dobiju putem ekrana. Postaju nestrpljivi i impulzivni.
Izložite svoju djecu vršnjacima, drugim odraslim osobama u obitelji. Dijete mora razviti sposobnost da se prilagođava svojoj okolini, a zato treba iskustvo s različitim osobama, u različitim socijalnim kontekstima (vrtić, škola, kino, Zoo).
Spavanje
Crtić prije spavanja otežava ulazak u rem fazu koja je važna za kvalitetan san i odmor. Uvijek je bolja opcija čitanje prije spavanja. Čitanjem prije spavanja učvršćujemo i vezu između roditelja i djeteta.
PRIJEDLOZI AKTIVNOSTI
Neke od aktivnosti koje zamjenjuju ekrane su svakako više motoričke aktivnosti. Umjesto da dijete sjedi u jednom položaju za ekranom, napravite poligon, može ga i dijete raditi i mijenjati raspored prepreka.
Važno je da se i u karanteni krećemo. Umjesto crtića prije spavanja, čitajte djeci. Djeca to uglavnom obožavaju. Umjesto da se navečer svaki član obitelji sakrije iza svog ekrana, igrajte društvene igre.
Najmlađi obožavaju zajedničke konstrukcijske igre (kocke i slično). Ako želimo dijete okupirati s aktivnosti za stolom, možemo izraditi domaće tijesto za igru u velikoj količini. Dijete može zamijesiti vlastitu igračku.
Moja omiljena aktivnost u kojoj se svi opuste je svakako mali glazbeni tulum sa slobodnim plesom. Napušite balone, ne mora biti rođendan da bi se igrali s balonima, zaključio je na kraju Bolfek.
