Oni kojima su dani iza, ali i ispred nas poseban izazov jesu djeca i njihovi roditelji, koji su u posljednje vrijeme morali postati posebno kreativni kako bi svojim mališanima ispunili svakodnevnicu.
O ovoj potpuno neprirodnoj situaciji u kojoj je snalažljivost roditelja postala izrazito bitna, ali i o načinima na koje lakše podnijeti ostanak kod kuće razgovarali smo i s dr. Rankom Rajovićem, jednim od najvećih autoriteta na ovim prostorima kad govorimo o odgoju i obrazovanju.
Potreba djeteta za kretanjem zapravo je instinktivna potreba jer se zna da se mozak razvija i povezuje svoje regije upravo kretanjem, odnosno trčanjem, skakanjem, rotacijom, kompleksnim pokretima... objasnio je na samom početku dr. Rajović i naglasio kako su medicinska istraživanja prije desetak godina pokazala da se mozak najviše razvija od djetetove druge do sedme godine.
Ako znamo da u tom razvoju sudjeluje kretanje, onda je jako važno omogućiti djetetu što više kretanja, zaključio je.
Baš zbog toga trenutačno razdoblje kućne izolacije velik je izazov za roditelje.
Roditelji - budite kreativni
Više je problema koje će roditelji morati rješavati, ali prvi je vezan za kretanje.
Važno je osmišljavati poligone, igre s kretanjem, s kompleksnim pokretima, tako da roditelji moraju biti kreativni.
Puno prijedloga za kućne poligone mogu naći i na internetu, ali ti poligoni uglavnom su vezani za motoričke aktivnosti i mogu brzo dosaditi, i onda opet imamo problem, kaže dr. Rajović i dodaje kako je važno znati i da uz motoričke aktivnosti, moramo uključiti i misaone procese.
Recimo, ovisno o uzrastu, neka dijete na dijelu poligona nabraja domaće životinje ili predmete ili sve zastave koje na sebi imaju plavu boju, navodi konkretne primjere dr. Rajović uz zaključak da će na taj način poligon postati zanimljiviji i izazovniji.
Tu nije kraj idejama.
Možemo mjeriti vrijeme prolaska kroz poligon, pa ako je naše dijete prešlo poligon za 20 sekundi, pohvalimo ga i kažemo da je to kućni rekord, a spomenemo da je gradski rekord 19 sekundi i da ga je zamalo dostiglo.
Ne moramo više ništa govoriti, dijete će samo pokušati još jednom i još jednom i tako nekoliko puta dok ne napravi za 19 sekundi. Onda kažemo da je državni rekord 18 sekundi i vidjet ćemo da naše dijete vježba po sat vremena ne bi li rezultat bio bolji.
Na taj način možemo svaki dan mijenjati poligone, upisivati rezultate, dodjeljivati bodove i dijete će neumorno prelaziti kilometre i kilometre, savjetuje dr. Rajović, koji ima odgovor i na tvrdnje da se ovdje radi o manipulaciji.
Rekli su mi neki prijatelji da je to manipulacija pa sam odgovorio, dobro, ali ako kažemo djetetu da trči kroz poligon da bi se razvile kompleksne motoričke sposobnosti, da je za njegov mozak dobro da prijđe nekoliko kilometara dnevno, onda sigurno ne bismo imali toliko kretanja, trčanja, skakanja, preskakanja... Tako da ovo nije manipulacija. Roditelji, budite kreativni, pokrenite dijete, poručuje.
Igra "paukova mreža"
Dotaknuo se i jedne provjerene igre iz NTC programa, odnosno sustava učenja kojem je on autor, a kojim se podiže intelektualni potencijal djece te se razvija brzina razmišljanja i zaključivanja, tzv. funkcionalno znanje.
Igra "paukova mreža" naći će se i u njegovoj novoj knjizi koja uskoro izlazi, naziva "Jedini posao djeteta je igra".
Naime, djeca vole plašiti roditelje, pa onda dođu tiho iz svoje sobe, polako priđu i uplaše mamu ili tatu.
Naravno, roditelji se "moraju" uplašiti i dijete će dolaziti po deset puta dnevno da ih uplaši.
I tu iskoristimo trik, stavimo na vrata od dječje sobe laštik, razapnemo ga kao paukovu mrežu i na njega okačimo zvončiće. Dijete mora proći veoma pažljivo, da ga ne bismo čuli.
Provuče prvo ruku, pa glavu, pa drugu ruku, a jednu nogu i tako po 10-20 puta dnevno, objasnio je funkcioniranje paukove mreže dr. Rajović i dodao kako je takvih savjeta puno i nemoguće ih je sve opisati u jednom tekstu, zbog čega roditeljima savjetuje odlazak na stranicu www.ntcucenje.com koju je pokrenuo s najboljim NTC predavačima, a na kojoj u sklopu projekta svaki dan objavljuju po jedan zadatak ili savjet - i to će, kaže, raditi sve dok traje kućna izolacija.
Što sa starijim klincima?
I dok će spomenuti poligoni, zabaviti malu djecu, postavlja se pitanje što činiti sa starijim klincima.
Dr. Rajović kaže da za njih moramo osmisliti igre s više misaonih procesa kako bismo razvili kreativnost, razmišljanje, povezivanje - sve ono što je važno za njihovu budućnost.
Uz edukativne emisije i školski program za stariju djecu, i mi moramo uključiti neke važne elemente razvijanja kreativnosti. Tu mislim na igre koje pokreću matematičko logično razmišljanje (skrivanja riječi, šah, igre strategije) ili igre koje potiču kreativnost (nelogične priče), kaže ovaj stručnjak.
Važno je razumjeti da današnje generacije imaju problem s koncentracijom i opisuje se novi kognitivni problem koji se zove hiperpažnja, objašnjava.
Mi odrasli ljudi imamo duboku pažnju i nama je normalno da čitamo neki tekst jedan sat, možda i duže.
Većina naše djece to ne može. Recimo kod školske djece se pojavljuje problem - oni čitaju 10 minuta i onda naprave pauzu. Onda opet čitaju 10 minuta i ne mogu dalje.
S druge strane, ako im damo videoigrice, onda bez problema mogu gledati to i po sat vremena. Moramo o tome voditi računa i smanjiti gledanje u ekran i korištenje videoigrica, a povećati igre koje aktiviraju duboku pažnju, savjetuje.
Skrivene riječi
Daje i primjer konkretne metode koju su razvili u NTC programu, a koja se zove skrivanje riječi i ima više nivoa. Evo kako funkcionira.
- Za djecu od četiri do pet godina dobro pitanje bilo bi koja je životinja skrivena u riječi pastir. Ili za malo stariju, koja je životinja skrivena u riječi kompas.
- Za školsku su djecu još zahtjevnija pitanja, recimo koja je životinja skrivena u rečenici "mala vaza" (tu je LAV) ili tko je opasan čuvar naše kuće.
Kada je u pitanju kreativnost, tu su, kaže, razvili metodu nelogičnih priča jer tada mozak aktivira asocijativne regije koje su osnova kreativnosti.
Jedan od zadataka u periodu kućne izolacije bio je da djeca pošalju državu u kojoj bi željeli živjeti. Stiglo je oko 400 prijedloga, rekao je dr. Rajović i naveo njih nekoliko:
Država figurica - ona u kojoj su svi u obliku kvadrata.
Država Manimal (složenica od man i animal) - ona gdje u slozi žive ljudi i životinje.
Država Šaholand - odlična ideja države u kojoj žive figure koje se kreću plešući, a dan traje 64 sata.
Država Ljubenija - zanimljiva država u kojoj se na drveću umjesto ploda može naći srce, a svatko ubere ljubavi koliko mu treba. U ovoj državi ljudi vole ljude, svijeće i drveće.
To je dječja mašta i samo zamislite da netko kaže 'ne može dan imati 64 sata', 'ne mogu ljudi biti u obliku kvadrata', 'ne može srce rasti umjesto voća', ne može ovo, ne može ono...
Na taj način smanjujemo aktivaciju asocijativnih regija i smanjujemo ili brišemo kreativnost iz glava naše djece.
Znamo da je kreativnost osnova budućnosti i ako smo već u kućnoj izolaciji, možemo se malo igrati s djecom i razvijati ovu važnu sposobnost, savjetuje dr. Rajović kojem se i u ovoj situaciji javljaju roditelji sa svojim problemima, a oni su uglavnom vezani za dosadu.
Svjestan je toga da većina roditelja mora obavljati svoje redovne poslove zbog čega često pribjegavaju najjednostavnijem rješenju, odnosno elektronskim pomagalima, ali naglašava da to nije način rješavanja problema.
Posvetite djeci vrijeme
Djeci, kaže, moramo posvetiti dio vremena i naučiti ih igre koje smo voljeli kada smo bili mali.
Tako će se onda oni sami moći igrati bez nas. Dijete se mora samo izboriti s dosadom uz našu minimalnu pomoć. Inače će dijete koje ne zna riješiti svoj problem dosade jer mu stalno palimo TV ili videoigrice imati problem jer će htjeti sve odmah i sad.
Ne može ništa čekati, objašnjava dr. Rajović i dodaje kako je prag tolerancije u takvim situacijama nula i time odmažemo djetetu.
