Iako studentica ekonomije, Vanesa je oduvijek voljela svoju kreativnost izražavati ručnim radom. Tijekom studija hobiji su joj bili vezani za izradu nakita i odjeće, a onda je prije pet godina, zajedno s dvije kolegice, pronašla način da spoji ta dva svijeta.
Kako smo studirale ekonomiju, imale smo predznanja o postavljanju proizvoda na tržište te osmišljavanju marketinške strategije. Nakon istraživanja tržišta uočile smo kako na hrvatskom tržištu ne postoji dovoljna ponuda tih modnih dodataka, pogotovo u zanimljivijim i šarenim uzorcima. Tu je uočena prilika za etabliranje novog hrvatskog brenda koji će popularizirati vrijedni hrvatski proizvod – leptir-mašnu, objašnjava Vanesa.
Ideja tadašnje 23-godišnjakinje, koja je kročila u poduzetništvo i prije nego što je diplomirala, danas se pretvorila u ozbiljan posao pod imenom TIE ME. Njezinu je odluku o pokretanju vlastitog posla tada učvrstio poticaj za samozapošljavanje, a kasnije i poticaj od grada koji se svake godine dodjeljuje obrtima koji se bave proizvodnjom. Pomoć nije izostala ni u izradi web-stranice, za koju je poticaj dobila iz fondova Europske unije.
Dvije kolegice s kojima je osmislila brend s vremenom su izašle iz posla pa je Vanesa sve nastavila odrađivati sama, od kreativnog i proizvodnog do ekonomskog dijela vođenja obrta. Kako bi bila brža, efikasnija i kvalitetnije odradila posao, Vanesa je iskoristila sve mogućnosti koje joj se nude kako bi usavršila zanat.
NASTANAK MAŠNI TIE ME
Završila sam nekoliko kraćih radionica šivanja vezanih za specijalizaciju za određene radnje koje su mi najpotrebnije u mom poslu. Kako je cijela priča započela kao hobi, imala sam dovoljno vremena naučiti sama većinu poslova vezanih za krojenje i šivanje. No nekome tko se nije susreo sa šivanjem takvi tečajevi mogu biti od velike pomoći jer jednostavnije tehnike šivanja zaista nije teško usvojiti.
Osim radionica, od velike pomoći bio joj je i internet, na kojem je lako došla do raznih savjeta i edukacija vezanih za krojačke vještine, ali i iskusni zanatlije: Pomoć sam najčešće tražila od osoba koje znaju šivati ili su se u životu susrele s takvim poslovima. Najviše mi je odgovarala individualna edukacija jer sam se ciljano željela usavršiti u određenim tehnikama šivanja.
Sve što je naučila danas se preslikava na njezin brend TIE ME, koji je prepoznatljiv zbog zanimljivih boja i uzoraka, specifičnog ručno rađenog pakiranja te ženskih mašni koje su, u 10 različitih modela, jedinstvene na tržištu. Sve to dokaz je da tamo gdje su ruke, ima i struke.
U izradi ne stajemo na konvencionalnim tkaninama, nego posežemo za svime što nam izgleda zanimljivo i drugačije. Tako se TIE ME mašne izrađuju od kože, čipke, tila ili perja. Velika je posebnost i digitalni print tkanina koji nam omogućava da svoje ideje o novim uzorcima prenesemo na tkaninu, čime dobivamo autentičan i unikatan proizvod. Unikatnost ostvarujemo i personalizacijom proizvoda u vidu uveza željenog teksta, pomoću čega mašne ostaju i vrijedna uspomena na posebne trenutke, govori nam Vanesa.
U kreativnom dijelu danas joj pomaže, kako napominje, izvrstan tim NJ3 u izradi dizajna za nove uzorke tkanina, a u proizvodnji i nekoliko studentica s Tekstilnog fakulteta koje uz nju uče proces. Mladi ljudi s kojima radim najčešće također imaju predznanja u šivanju. Bitno je naučiti sve krojeve mašni koje imamo kako bi proces proizvodnje bio što efikasniji. Također, imam određeni standard za mašne te svaka mora izgledati isto i jednako kvalitetno.
NEDOSTATAK RADNE SNAGE
Vanesa priznaje da poduzetništvo nije za svakoga. Ona se pronašla u vođenju vlastitog posla i sviđa joj se raditi vlastitim tempom, no priznaje da je pronalazak kvalitetnog radnika pravi izazov: Krojačke djelatnosti postale su deficitarna djelatnost i zaista kao poslodavac mogu reći da je vrlo teško pronaći osobe koje kvalitetno mogu obavljati te poslove.
Da radne snage nedostaje u obrtničkim zanimanjima, prepoznalo je i Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta. Bespovratna sredstva koje ono dodjeljuje trebala bi motivirati mlade da upisuju ove smjerove ili da se za njih prekvalificiraju. Sredstva se dodjeljuju učenicima srednjih škola koji se obrazuju u deficitarnim zanimanjima u sustavu vezanih obrta po jedinstvenom modelu obrazovanja (JMO).
Cilj je projekta povećati interes mladih za obrazovanje u deficitarnim obrtničkim zanimanjima, usvajanje ključnih vještina i kompetencija u tim zanimanjima te osigurati kvalitetno obrazovane kadrove koji mogu potaknuti zapošljavanje i samozapošljavanje u obrtništvu.
Do ove je godine bilo 750 kuna po učeniku mjesečno, ali Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta za školsku godinu 2019./20. poticat će školovanje učenika strukovnih škola koji se obrazuju u deficitarnim zanimanjima po jedinstvenom modelu obrazovanja (JMO) s 1.500,00 kuna mjesečno, odnosno s 18.000,00 kuna godišnje. O uvjetima za podnošenje prijave možete se informirati na stranicama Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta i www.ostvarisan.hr.
Oni koji se odluče obrazovati u ovom deficitarnom zanimanju možda će jednoga dana raditi za mlade kreativce kao što je Vanesa, a možda će se ohrabriti i pokrenuti vlastiti posao. U svakom slučaju, neka vam ova mlada dama bude inspiracija. Ona nam je pokazala koliko je važno raditi na sebi i učiti cijeli život pa neka njezina bude zadnja: Vjerujem da će mi ovaj posao biti dugogodišnja karijera, ali vjerujem da neće biti jedina. Zanima me dosta drugih stvari i industrija pored ove modne te mi je dugoročni cilj pokušati pronaći vremena i za druge projekte.
