Dok mladi odlaze u velike gradove i druge države, Vedrana Poletar je odlučila ostati u malom slavonskom selu i ondje izgraditi svoj život. Danas je uspješna poljoprivrednica koja živi od posla u koji se zaljubila još kao djevojčica.
Jednog dana sam nosila ručak ocu u polje, a on mi je rekao: „Ajde ti radi dok ja ručam".
Onda sam shvatila koliko je jednostavno i zanimljivo raditi sa strojevima. Predivno mi je bilo gledati prirodu i životinje koje slobodno šetaju. To je na mene djelovalo opuštajuće, toliko da sam zaboravila na obaveze i školu. Osjećala sam se baš dobro i odlučila ostati s tatom na polju do kraja dana. Dvadesetak godina kasnije znam da ovaj posao želim raditi do kraja života.
Ovako je svoju životnu priču započela Vedrana Poletar, 25-godišnja djevojka koja je u zadnjih nekoliko godina razvila pravo malo poljoprivredno carstvo. Vedrana danas živi od posla koji jako voli. Mnogima je čudno, kaže Vedrana, što je tako mlada i lijepa žena odlučila raditi „prljavi posao“. U svijetu rodnih predrasuda, mnogi smatraju kako je nemoguće da posao obavi kvalitetno.
Za mene nema ljepšeg osjećaja nego kad pogledam svoje masne ruke i prljavu odjeću jer tada znam da sam nešto radila. Iz svog iskustva vam mogu reći da se jako lijepo može živjeti od ratarstva.
Međutim, Vedrana je dokaz da je sve moguće. Vozi kombajn i traktor, radi s raznim strojevima, poput tanjurače i pluga, a u zadnjih nekoliko godina je svoj vlastiti OPG bitno proširila. U početku je uzgajala uljanu repicu i soju, a danas je povećala ukupnu površinu obradivog zemljišta i uvela nove poljoprivredne kulture, poput suncokreta, kukuruza, pira i ječma.
U svom poslu se konstantno usavršava. Sudjelovala je na raznim natječajima i na taj način pridonijela svom gospodarstvu i modernizaciji postojećih poljoprivrednih strojeva.
Uspješno balansira između „blatnjavih noktića“ i brige za svoj izgled
Jako mi je važna briga o sebi. I fizička i psihička. To što se bavim „prljavim poslom“, ne znači da trebam zanemariti to što sam žena. Moj dan obično započinje detaljnom brigom o kosi i koži, uvijek imam manikuru i volim, kao i svaka žena, uvijek dobro izgledati. Tek kad se osjećam dobro, kreće moj radi dan u polju i traje do navečer.
Vedrana je mlada poljoprivrednica koja je, u vrijeme kada mladi trbuhom za kruhom odlaze iz Slavonije, odlučila ostati u Laslovu, selu pokraj Osijeka, i ondje izgraditi svoj život. Mnoge mlade ljude u Slavoniji je stid uhvatiti se tradicije rodne grude pa odlaze novac zarađivati u druge države.
Nikad mi neće biti jasno kako nekoga može biti stid pošteno zaraditi novac. Za mene nema ljepšeg osjećaja nego kad pogledam svoje masne ruke i prljavu odjeću jer tada znam da sam nešto radila. Iz svog iskustva vam mogu reći da se jako lijepo može živjeti od ratarstva. Naravno, uvijek ima prostora za nove poduzetničke pothvate koji bi rezultirali većom zaradom, govori Vedrana.
Nakon što je završila srednju trgovačku školu, prekvalificirala se za poljoprivrednog tehničara i krenula na putovanje u svijet poljoprivrede. Njezin radni dan je iznimno naporan jer zahtjeva veliku koncentraciju. Bol u leđima je neizbježna, govori Vedrana, jer satima mora sjediti u istom položaju.
Topli mjeseci su rezervirani za posao, a hladni za istraživanje Afrike
Vedrana napominje da njezin posao ne staje kada završi sa svim obavezama na polju.
Onih dana kad nema posla u polju, ima u gospodarstvu. Taj posao se odnosi na održavanje strojeva – čišćenje, mijenjanje i popravljanje dijelova… tu su i poslovi koji nemaju direktnu vezu s poljoprivredom. Primjerice, betoniranje, bušenje, varenje, gradnja itd. Kad napravim sve obveze oko strojeva i na gospodarstvu, slijede klasični kućanski poslovi koje niti jedna žena ne može izbjeći. Onda kuham, spremam i čistim, opisuje Vedrana svoj radni dan.
Nema previše vremena za sebe jer većinu mjeseci mora konstantno brinuti za svoju zemlju, ali kada dođe zima i nekoliko slobodnih mjeseci, Vedrana spakira kofere i odlazi istraživati Afriku koja joj je najdraža destinacija.
Vedrana je primjer koji nam pokazuje da bez obzira čime se baviš, ako se dovoljno trudiš možeš biti sretan, zadovoljan i u konačnici ponosan. A to je gorivo koje nas pokreće i život čini ispunjenim i ljepšim.
Iza njezinog uspjeha, priznaje, stoji više čimbenika. Ova mlada djevojka, najviše je zahvalna svome ocu koji ju je uveo u posao i naučio upravljati strojevima koji su danas osnovni alat njezinog posla.
Srce mi je kao kuća kad tata kaže da sam određeni posao odradila kao on, ili još bolje od njega. On to ipak radi cijeli život. Nisam se ja rodila pametna ili talentirana, nitko se ne rodi pametan, ali imala sam volje naučiti i dosta sam se trudila, govori Vedrana.
Poljoprivreda nije za one koji ne žele raditi od jutra do mraka
Za kraj je poručila svim mladim, ali i onim starijima, koji se žele baviti ovim poslom da je potrebno puno odricanja kako bi mogli živjeti od ratarstva. Iako je ratarstvo lakši dio poljoprivrede od, primjerice, stočarstva, svejedno iziskuje puno rada i truda.
Sve mlade žene koje ne mogu raditi od jutra do mraka, ne bi trebale ulaziti u poljoprivredu. Ovdje nema puno prostora za uživanje. Kad imaš nešto svoje, radiš od jutra do sutra, nema pauze. Druga je stvar kad si negdje zaposlen pa odradiš smjenu i ostatak dana imaš za sebe, upozorila je Vedrana i dodala da jedva čeka budućnost.
Ja bih najviše od svega htjela biti majka i imati sretnu obitelj. Zamišljam svoj život ovdje. Htjela bih ostati ovdje i svojoj djeci pokazati i omogućiti sve ono što je meni moj otac. Kad budu bili mali, sjedit će sa mnom u traktoru i igrat će se u prirodi, a kada narastu, samo će odlučiti kakav život žele živjeti, zaključila je Vedrana.
