Škot Stuart Grant priznaje da nikada nije pročitao "Gospodara prstenova" ili "Hobita", klasike J. R. R. Tolkiena iako njegova bajkovita kućica u škotskom gradu Invernessu izgleda baš poput kućica u hit-filmu. No prije nego što je izgradio svoj dom iz mašte, Stuart je morao naučiti živjeti s teškom zdravstvenom dijagnozom i bio je na rubu egzistencije.
On je nizak, voli biti bosonog i i živi u bajkovitoj kući u šumi – ali Stuart Grant kaže da je više poput Sedam patuljaka nego kao Hobit. Umirovljeni 86-godišnji drvosječa iz Škotske, čiji je dom izazvao veliko zanimanje među obožavateljima Gospodara prstenova i Hobita, tvrdi da nikada nije pročitao klasike J. R. R. Tolkiena.
Za izgradnju kućice kao iz mašte i pitoresknog okruženja, kaže, više su ga inspirirale Disneyjeve priče. Djedica visok 160 centimetara izgradio je ovo drveno utočište još 1984. godine, puno prije nego su knjige Gospodari prstenova pretvorene u filmove.
Prije nego što je izgradio svoju Hobit kućicu, Stuart Grant morao je naučiti živjeti s teškom dijagnozom i bio je na rubu egzistencije
Nikad nisam čitao Hobita i moja kuća izgrađena je nekoliko desetljeća prije nego što su snimljeni filmovi. Čista je slučajnost da moja ulazna vrata izgledaju kao vrata kuća Hobita u filmovima. Pokušao sam gledati filmove, ali uvijek sam zaspao na pola filma.
Mnogi fanovi Gospodara prstenova dolaze vidjeti moju kuću. Na svakoj stepenici izrezbarena je sova, što sam kopirao iz Snjeguljice i sedam patuljaka, tako da sam ja zapravo više patuljak Srećko nego Hobit, priča Stuart Grant, koji je prije gotovo 40 godina neko vrijeme živio u Australiji, ali se odlučio vratiti u rodnu Škotsku nakon što se razveo i saznao da boluje od degenerativne neurološke i autoimune bolesti zvane mijalgički encefalomijelitis, koja se manifestira kao osjećaj konstantne slabosti, boli i malaksalosti, što osobi uvelike otežava obavljanje i najjednostavnijih dnevnih aktivnosti. Tijekom tog razdoblja i financijski je stajao vrlo loše.
Živio sam vrlo teško. Imao sam jednu žarulju od sto vati, dva drvena stolca, pokretni krevet na sklapanje i plinski prsten, sjeća se Stuart. Isprva je namjeravao živjeti u kolibi u samoj blizini lokacije na kojoj se trenutačno nalazi Hobit kućica, ali ipak se odlučio useliti u šupu u sklopu kolibe u kojoj su prije živjeli svinja, krava, tele, magarac i nekoliko kokoši.
Šupa je bila puna smeća, alata, tu je bila i mješalica za cement i slične stvari koje su ostavili drugi ljudi. Ali imala je četiri zida i bolji pogled od kolibe pa sam na šupu stavio novi krov, otkriva. Malo-pomalo izgradio je i uredio svoju kućicu iz snova, ružna i teška prošlost danas je iza njega, a on se smatra najsretnijim čovjekom.
Živim u predivnom dijelu svijeta, imam dom koji izgleda kao dom o kakvom sam sanjao i snalazim se. Činjenica da čak i moja ulazna vrata izgledaju kao vrata Hobita u filmu je... pa, vrlo neobična, zar ne? smješka se Stuart Grant.
