Postoje neki filmovi kojima se uvijek volimo vratiti, koji nam bude lijepe uspomene, koje iznova pogledamo s užitkom. I u kojima uvijek, bez obzira na to koliko puta smo ih pogledali, primijetimo nešto novo i naučimo iz njih. "Vlak u snijegu" jedno je od takvih filmskih djela, dragulj domaće kinematografije čija univerzalna poruka pokreće cijeli svijet - jedan sam ne može puno, ali svi zajedno možemo sve.
"Vlak u snijegu" klasik je hrvatske dječje književnosti koji je postao i klasik domaćeg filma. Mato Lovrak knjigu o prijateljstvu i zajedništvu, prvotno naslovljenu kao "Djeca Velikog Sela", napisao je 1931. godine te je već odavno dio obavezne lektire, i to one koju djeca rado čitaju. Lovrak je roman napisao kao mladi učitelj, a temelji se na stvarnim događajima.
Film 'Vlak u snijegu', nastao prema romanu Mate Lovraka, nosi univerzalnu poruku pokreće cijeli svijet - jedan sam ne može puno, ali svi zajedno možemo sve
Unatoč tome što je od njegova snimanja prošlo više od četiri desetljeća, film redatelja Mate Relje i dalje je relevantan i jednako drag malim i velikim gledateljima zbog svoje univerzalne poruke. Sniman je od 1973. do 1976. godine, a većina glumaca u filmu bila su djeca iz područne škole u Cigleni koja je tada bila dio Osnovne škole "Dr. Franko Vinter" u Bjelovaru (danas I. osnovna škola Bjelovar).
Premijerno je prikazan u Bjelovaru 1976., a iste godine i na Šibenskom dječjem festivalu te na Filmskom festivalu u Puli gdje je dobio nagradu publike "Jelen" kao prvi film za djecu koji je osvojio tu nagradu. Prikazan je i u inozemstvu u tridesetak država.
Glavne scene filma snimane su na željezničkoj pruzi Bjelovar – Kloštar Podravski u selu Grginac te u selu Tomaš kod Bjelovara. Legendarne scene kada je vlak zapeo u snijegu snimljene su na pruzi u Grgincu. Kako te godine nije bilo snijega, upotrijebljeni su topovi za snijeg s Planice u Sloveniji. Pri kraju snimanja snijeg je ipak počeo padati pa su neke scene snimljene i na pravom snijegu.
Dio filma snimljen je u Zagrebu: u Zoološkom vrtu, na željezničkom Glavnom kolodvoru, na tržnici Dolac, uspinjači, HNK-u i tiskari. Dio filma snimljen je i na željezničkoj postaji Rovišće kod Bjelovara.
Kao posebna uspomena na ovaj filmski klasik, u Kulturnom centru Mato Lovrak u Velikom Grđevcu, rodnom selu pisca, postavljena je replika vlaka iz filma. Vlak koji danas prometuje na pruzi Bjelovar – Kloštar Podravski u čast tvorcu kultnog djela dječje književnosti dobio je naziv "Mato Lovrak".
Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu, a najslavniji su svakako Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu. Lovrak je prvi u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Nije težio stvoriti idealan tip bezbrižnog djeteta, već je dao sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre opisujuću ih s puno mašte i humora.
'Vlak u snijegu', poput mnogih hrvatskih dječjih filmskih klasika, nastao je prema književnom predlošku. Hrvatski dječji film oduvijek je bio u čvrstoj vezi s hrvatskom dječjom književnošću, tako da se praksa filmske ekranizacije književnih djela nastavlja i u suvremenoj hrvatskoj kinematografiji, primjerice s popularnim filmovima o Koku, naslovnom junaku romana Ivana Kušana, ili pak s najrecentnijim nagrađivanim kanadsko-hrvatskim animiranim filmom 'Ježeva kućica' prema legendarnoj poemi Branka Ćopića.
U filmu Vlak u snijegu razredna dinamika i život djece na selu prožeti su idejom zajedništva ('Svi za jednog, jedan za sve!') koja posebno dolazi do izražaja prilikom osnivanja razredne zadruge simbolično nazvane 'Sloga' i izbora njezinog domaćina, Ljubana (Slavko Štimac). Iako su ponešto istaknutiji likovi Ljuban, Draga (Gordana Inkert) i Pero (Željko Malčić), jednako je važan dječji kolektiv koji se slavi i u dječjim pjesmama i pastoralno-lirskom glazbom što ih je za film skladao Arsen Dedić.
Nakon što je Ljuban izabran kao domaćin zadruge, učitelj odluči odvesti učenike u grad gdje je tiskara u kojoj nastaje školski list Smilje. Djeca uživaju u razgledavanju grada, pri čemu se u filmu vjerno dočarava atmosfera u Zagrebu tridesetih godina 20. stoljeća, a kao posebna atrakcija ističe se posjet djece zoološkom vrtu. Prate se dogodovštine i nestašluci djece, njihove međusobne interakcije i njihove interakcije s njima nepoznatom okolinom, to jest (odraslim) građanima Zagreba.
Kao što izlet ima svrhu učenja o tiskari i o gradu, tako film 'Vlak u snijegu' ispunjava svoju pomno doziranu didaktičnu funkciju učenja o prijateljstvu, razumijevanju i slozi prijeko potrebnima da bi se ostvario konačni cilj – nepredviđeni samostalni povratak djece u selo nakon što se učitelj razboli. Na putu u selo Ljuban se suočava s nesuglasicama u svojoj zadruzi i s Draginom bolešću, i to sve u vlaku zaglavljenom u snijegu, a problem se rješava zajedničkim snagama, kako sugerira pjesma 'Kad se male ruke slože', piše dramaturginja i scenaristica Dina Vukelić.
Sloga se ne mora nužno iskazivati kroz veliku pustolovinu i akciju kao što je oslobađanje vlaka iz nanosa snijega – ruke možemo složiti i u malim djelima, a svaki, i običan dan prilika je za pokazati veliko zajedništvo. Naučili su nas to hrabri, mali zadrugari. Kao i to da je uz pjesmu sve lakše i ljepše.
